Ovotjedni plan je bio posjet kinu i gledanje nove komedije Nevia Marasovića, no zlonamjerni mikroorganizmi prikovali su me za krevet i ta ideja se nažalost pretvorila u nemoguću misiju.

Marasovićev film (op.a. ''Comic Sans'') naravno neću prekrižiti i ako sve bude u redu, pogledat ću ga idući tjedan, a do tad je valjalo pronaći nešto dobro i posebno.

S obzirom na prošlogodišnji pretrpani raspored, nije bilo suviše vremena i prostora za otkrivanjem tzv. 'filmova s ruba', no to sad neće biti slučaj. Okorjeli filmofili su već dobro upoznati s likom i djelom kultnog japanskog redatelja Takashia Miikea, a s obzirom kako je dotični prošle godine u Cannesu predstavio svoji stoti (!) redateljski uradak, mislim da je čovjek konačno zaslužio vašu pozornost. Krećemo!

Blade of the Immortal (2017)

Režija: Takashi Miike

Uloge: Takuya Kimura, Hana Sugisaki, Sota Fukushi, Hayato Ichihara, Erika Toda, Kazuki …

Žanr: Akcija, fantazija, drama

Trajanje: 141 min.

Ubivši svojeg korumpiranog gospodara i njegove tjelohranitelje (uključujući i sestrina supruga), samuraj Manji (T. Kimura) se dade u bijeg. Nakon što mu grupa ronina zatoči sestru tražeći njegovu predaju, Manji pristane, no vođa ronina ga prevari te mu pred očima ubije voljenu sestru.

U naletu bijesa Manji pobije sve ronine pri čemu i sam zadobije smrtonosne rane. No, prije negoli izdahne, 800 godina stara svećenica Yaobikuni mu uz pomoć 'svetih' crva podari besmrtnost zavjetujući ga da pomaže ljudima u nevolji kako bi spasio svoju prokletu dušu.

Pola stoljeća kasnije, grupica radikalnih ratnika predvođena Anotsuom (S.Fukushi) u svojem krvavom pohodu ubije oca mlade Rin Asano (H.Sugisaki). U želji za osvetom, Rin se za pomoć obrati Manjiu ali ovaj je hladnokrvno odbije. Kad shvati kako je to neće odvratiti od osvete Manji joj ipak odluči pomoći… 

Oni koji nisu do sad čuli, a kamoli gledali neki od filmova iz (pre)bogatog opusa ovog osebujnog majstora trebali bi dobro razmisliti gdje su pogriješili. U potpunosti shvaćam one koji sebi u obranu navode razloge poput ekstremne količine nasilja i gadosti, no pojedinci su također znali navesti i tako sramotne (tipa, 'meni ti japanci svi isto izgledaju i zvuče da mi je to naporno gledati') da je mene sram umjesto njih.

Kako god, Takashi Miike je ikona japanske i svjetske kinematografije i voljeli ga ili ne, zaslužio je vašu pažnju pa makar ona bila dostatna i za samo jedan film.

Premda je od početka 90-ih naovamo globalnu slavu stekao prvenstveno svojim brutalnim hororcima poput ''Audition'' ili ''Visitor Q'', odnosno, gangsterskim krimićima ''Ichi The Killer'' ili trilogijom ''Dead or Alive'', Miike nikad nije postao žanrovskim robom već je snimao što god mu padne na pamet. Naravno, u filmografiji koja broji 100 naslova (a mnogi kažu kako je stvarna brojka još i veća), našla se tu hrpa naslova koje bi najradije zaboravili i zanemarili, no on se nikad nije zamarao kritikama niti zaradom na kinoblagajnama. Čovjek je živa radilica i dok god ima sredstava za snimanjem novog filma, on neće suviše razmišljati o scenarijima ili glumačkom 'castingu'.

Kad je početkom 2010. procurila vijest kako Miike planira 'rimejkati' kultni jidaigeki ''13 Assassins'' Eiichia Kudoa, mnogi su pomislili kako je Miike konačno 'puknuo kao kokica' i kako će to biti njegov ultimativni poraz. Srećom, stari lisac je izveo majstoriju koja je gotovo nadmašila originalni film i svima je postalo kristalno jasno kako ne postoji žanr u kojem Miike ne može ostaviti svoj pečat. Već iduće godine (op.a. 2011.), Miike si je podignuo ljestvicu još i više pa se uhvatio rimejka Kobayashievog remek-djela ''Harakiri''. Ovaj put su zli jezici ostali nijemi pošto je Miike ponovno oduševio (doduše, ne i nadmašio originalni film).

Poslije te dvije izuzetne uspješnice (u produkciji legendarnog Jeremya Thomasa), mnogi su priželjkivali da Miike nastavi niz 'samurajskih' filmova no, on ne bi bio što jest da nije nastavio snimati štogod mu se prohtjelo.

Zaredali su se tu još kojekakvi hibridi horora, komedije i akcije, a 2016. saznali smo kako Miike u planu ima adaptaciju ultra popularne mange Hiroakia Samure, ''Blade of the Immortal'' (ista se prije par godina mogla naći i na policama naših knjižara pod nazivom ''Oštrica Besmrtnika''). Kud ćeš bolji izbor za svoj stoti redateljski uradak? Miike, car si.

Doduše, kao fan spomenute mange, zadržao sam određenu dozu skepse po pitanju 'castinga', no meštar je točno znao koga treba odabrati za ulogu karizmatičnog Manjia. Glazbenu pop zvijezdu iz boy benda 'SMAP'. WTF Miike? Ček' malo. Nije li taj isti Takuya Kimura odradio majstorski dobar posao u filmu ''Love and Honour'' (2006.) legendarnog Yojia Yamade? Oooo da… to je taj. No, može.

Kad se na netu 'ukazala' prva službena najava filma, počele su curiti sline od zadovoljstva. Takashi Miike is back! Kako sam naveo u uvodu, film je premijerno prikazan prošle godine na festivalu u Cannesu (izvan natjecateljskog programa) i reakcija kritike i publike nije prošla mlako.

Štoviše, mnogi su se nadmetali u hvalospjevima i ostalo mi je samo čekanje. Kad je prije par mjeseci film konačno osvanuo na blurayu (nažalost, ne kod nas), čekanju je konačno stigao kraj. Nervozno sam grickajući nokte startao film sve očekujući nekakav kiks, no umjesto neopravdane nervoze, dočekala me samo dvoipol satna filmska rapsodija.

Znam, nasilje je razarajuće. Šake, noge, glave i torza se sijeku kao da gledamo nekakav bizaran prijenos iz mesnice. Krv šiklja na sve strane, no Miike ne prelazi granice ukusa. Ne, on dirigira tempom tog bezumnog nasilja uz učestalu primjenu crnog humora, a nerijetko i teške melodrame.

Nakon krvavog uvoda, Miike nas s 'ogoljivanjem' svojih likova lagano uljuljkava u sporu vožnju sa sporadičnim izletima u potoke krvi i tako sve do same završnice, a tamo… stotine padaju kao pokošene. Čisti kaos i genijalnost na djelu. Majstor nas je sa svojih 99 prijašnjih filmova spremao samo za ovo.

Dosta! Krajnje je vrijeme da zakopate predrasude i upoznate nešto sasvim novo i originalno. Gospodine Miike, hvala i naklon do poda. Ako Bog da, radovati ćemo se i vašem 200-om filmu!

OCJENA: 5/5