Zdrman sam. Sjedim pred kompjuterom i bezuspješno pokušavam pronaći prave riječi s kojima bih uopće započeo tekst o filmu kakve u posljednje vrijeme definitivno ne viđamo često.

Slova brzo blijede na bijeloj pozadini dok mi se u glavi još uvijek nezaustavljivo vrte sličice i kolaži iz najnovijeg uratka proslavljene škotske redateljice Lynne Ramsay.

Joe (J. Phoenix) je ratni veteran i bivši FBI agent progonjen traumatičnom prošlošću i koji u svojoj psihičkoj rastrojenosti nastoji skrbiti o staroj majci usput prihvaćajući poslove pronalaska nestalih mladih djevojaka preprodanih u seksualno roblje. Od svojeg 'poslodavca' McClearya (J.Doman), Joe ubrzo dobije zadatak pronalaska senatorove (A. Manette) kćeri Nine (E. Samsonov), no tek što je pronađe i izvuče iz ralja seksualnih predatora, Joe shvati kako se upleo u nešto daleko gore…

Distributeri i dobar dio kritike posljednji film Lynne Ramsay već po premijernom prikazivanju (prošlogodišnji festival u Cannesu) proglasili su ''Taksistom'' 21. stoljeća, no koliko god je ta usporedba u neku ruku smislena (op.a. ratni veteran s PTSP-om koji spašava djevojčicu iz ralja prostitucije) i laskava, bilo bi nepošteno ovo ne nazvati nečim posve posebnim i originalnim.  

You Were Never Really Here (2017)

Režija: Lynne Ramsay

Uloge: Joaquin Phoenix, Ekaterina Samsonov, Alex Manette, John Doman, Judith Roberts, Alessandro Nivola, Frank Pando, Vinicius Damasceno…

Žanr: Triler, drama

Trajanje: 90 min.

Oni koji su gledajući najave filma iz nekog razloga stekli dojam kako se ovdje radi o tipičnom holivudskom osvetničkom trileru ispunjenom akcijom, eksplozijama i dinamikom, ostat će poprilično uskraćeni.

Ne dragi moji, izuzetno talentirana Lynne Ramsay (''Ratcatcher'', ''Morvern Callar', ''We Need to Talk About Kevin''…) nije iznenada postala još samo jedan istrošeni kotačić holivudske reciklažne mašinerije, niti se Joaquin Phoenix napumpao steroidima i prometnuo u legitimnog nasljednika sve umornijeg Liama Neesona.

Istina, nasilja ima u izobilju, no ne na način kakav smo navikli gledati (iznimka su azijski trileri poput Parkove 'osvetničke trilogije'). Nasilje se uglavnom događa negdje u pozadini, izvan kadra i skriveno od očiju. Ovo je prvenstveno film o boli koja boli.

Phoenixov lik Joea nije stereotipna herojčina naoružana svom silom oružja i bijesnim pogledom. Ne, njegove oči su ispunjene tugom i očajem i život mu je na rubu kojeg svako malo pokušava prijeći. Vrećica navučena na glavu, džepovi sakoa ispunjeni kamenjem dok mirno ušetava u jezero, nož kojeg polako spušta u grlo, Joe je hodajući kaos koji samo želi iščeznuti.

Gažen i tlačen cijelog svojeg života (Ramsay nam Joeovu prošlost otkriva kroz nepovezani kolaž kratkih 'flešbekova'), Joe pokušava pronaći smisao. Unatoč brutalnim metodama (šifra. čekić) koje koristi kako bi kaznio zaslužne, on se ipak osjeća slabo i slomljeno. Postoji li iskupljenje i nova prilika za njega?

Ramsay je savršeno 'iscijedila' predložak (istoimeni roman Jonathana Amesa) kako bi nas uvukla u glavu svojeg psihički izmučenog i progonjenog protagonista (briljantni Joaquin Phoenix) i cijeli film pratimo iz njegove kaotične perspektive. Na trenutke sanjiv i hipnotičan, a odmah potom brutalan i ekstremno nasilan, ''You Were Never Really Here'' je pravi slatkiš za filmofile.

Znam da će nestrpljivi gledatelji biti odvraćeni uglavnom tromom dinamikom i nerijetkim lutanjem u vode klasičnog 'indie art' filma, ali Ramsay ne bi bila jedna od najperspektivnijih filmašica današnjice da je odstupila od sebi svojstvenog stila.  

Možda bi to izgledalo posve drugačije i dojam ne bi bio ovako snažan da je Joea tumačio neki drugi glumac, no Ramsay je izabrala savršenog glumca za ovako kompleksnu ulogu. Premda smo Phoenixa i do sad često gledali ranjivog i slomljenog, ovakvu intenzivnost nismo dugo osjetili. Jednostavno te prolaze trnci gledajući svu tu akumulaciju boli i gnjeva.

Apsolutno fantastičan! Ne čudi nimalo što je inače izbirljiva i vrlo kritična Canneska publika filmu po premijernom prikazivanju priredila sedmominutne ovacije, a niti ne čudi što je žiri na kraju okrunio Phoenixa nagradom za najboljeg glumca, odnosno, Ramsay za najbolji scenarij (nagradu je podijelila s Yorgosom Lanthimosom). 

Eh da! Ne smijem nikako zaboraviti spomenuti i fantastičnu proganjajuću glazbenu podlogu Jonnya Greenwooda (gitarist slavnog indie rock benda Radiohead) koji se kroz posljednjih 10-ak godina prometnuo u jednog od najkvalitetnijih filmskih skladatelja. Pojedinim manama unatoč, ''You Were Never Really Here'' je jedno posebno filmsko iskustvo i pozivam sve tvrdokorne filmofile da ga obavezno pogledaju. Taksist 21. Stoljeća? Vrijeme će biti svjedok.

OCJENA: 5/5