Kad se prije nešto više od mjesec dana u sklopu posljednjeg izdanja zagrebačkog ''Animafesta'' prikazao Andersonov ''Isle of Dogs'', malo tko je vjerovao kako će to biti možda i posljednja prilika da ovaj fantastičan film pogledamo na velikom platnu.

Naime, film je početkom godine bio u najavama za skoro prikazivanje, no bez ikakvog službenog pojašnjenja, uskoro je uklonjen s popisa nadolazećih filmova i sve je izglednije kako ga domaći kino distributeri više nemaju u svojim planovima.

U međuvremenu je film osvanuo na 'majci svih mreža' i svi mi zakleti fanovi ovog osebujnog redatelja nemamo drugog izbora doli ponovno zakoračiti u 'tamnu stranu' kako bi dobili ono što želimo.

Priča novog Andersonovog filma nas vodi u Japan, točnije, 20 godina u budućnost i to u distopijski velegrad imena Megasaki. Epidemija pseće gripe unatoč obećanju profesora Watanabea (A. Ito) o skorom pronalasku lijeka natjera gradonačelnika (K. Nomura) Megasakija da proglasi opće stanje te naloži da se svi psi hitno deportiraju na Trash Island (Otok smeća, ako ćete po naški). Kako bi naciji pokazao ozbiljnost svoje namjere, gradonačelnik Kobayashi odluči da prvi deportirani pas bude onaj njegova nećaka/štićenika Atarija (K. Rankin), Spots (L. Schreiber). 

Nekih pola godine kasnije, dječak Atari ukrade aviončić kako bi se s njim odvezao na Trash Island i tamo pokušao pronaći svojeg psa. Prilikom nesretnog slijetanja, na tlu ga sačeka čopor alfa mužjaka (E. Norton, B. Balaban, B. Murray i J. Goldblum) predvođen Chiefom (B. Cranston). Kako je podrijetlom pas lutalica, Chief ispočetka ne shvati poriv svojeg čopora da pomogne Atariju u potrazi za Spotsom, no ubrzo razvije poseban odnos s dječakom…

Isle of Dogs (2018)

Režija: Wes Anderson

Glasovi: Bryan Cranston, Koyu Rankin, Edward Norton, Bob Balaban, Bill Murray, Jeff Goldblum…

Žanr: Animirani, komedija

Trajanje: 101 min.

Još tamo 2009. dok je trajala postprodukcija njegova prvog animiranog filma (op.a. ''Fantastic Mr. Fox''), Wes Anderson je vozikajući se Londonom ugledao tablu na kojoj je pisalo ''Isle of Dogs''. To mu se ime urezalo u pamćenje i u glavi se polako počela stvarati nova ideja za budući projekt.

Dakako, u međuvremenu se Anderson vratio svojim 'živim' likovima (''Moonrise Kingdom'' i ''The Grand Budapest Hotel''), no 'stop-animacija' mu je postala nova opsesija. Kako su on i njegovi 'kompanjoni' i dugogodišnji suradnici Jason Schwartzman i Roman Coopola veliki fanovi japanske kinematografije, pala je odluka da se radnja filma o psima smjesti u distopijski Japan. Čudan neki koktel ideja, zar ne?

Naravno, čudesima tu nije bio kraj. Dok se scenarij spomenutog trojca polako zgotovljavao, globalna politička previranja, imigracijska kriza, efekti globalnog zatopljenja i prozivke za famozni holivudski 'whitewashing' (među ostalim) učinili su njihovu priču itekako ozbiljnijom i aktualnijom negoli je planirano.

To ih dakako nije obeshrabrilo već dodatno razveselilo znajući da će podtekst same priče biti s tim i snažniji. Proces snimanja je trajao jednu malu vječnost što je i uobičajeno za metodu stop animacije, dok su glasovi snimani po studijima sve tamo od Londona, Los Angelesa i New Yorka pa do pojedinih rečenica koje su određeni glumci naknadno snimili na svojim mobitelima. A kad već zborim o tim glumcima, heeej… Anderson je nadmašio samog sebe.

Uz već vjernu vojsku stalnih i povremenih suradnika poput Billa Murraya, Boba Balabana, Jeffa Goldbluma, Edwarda Nortona, Harveya Keitela ili Anjelice Huston, Anderson je dobio glasovnu podršku i novopridošlica Bryana Cranstona, Grete Gerwig, Scarlett Johansson, Kena Watanabea i brojnih drugih. Impresivno, nema što. No, neke je odabir glasova spomenutih glumaca zasmetao pošto se radnja događa u Japanu. Whitewashing?

Hmmm…navedena ekipa ionako daje glasove psima i zašto taj 'pseći jezik' ne bi globalnoj publici zvučao prepoznatljivo engleski? I ne samo to. Anderson je toliko želio zadržati japanski jezik (kojeg naravno izgovaraju japanski likovi) bez ubacivanja iritantnog titla da ga je na duhovit i inovativan način prevodio (ono što je značajno za samu priču) gledateljima uz pomoć naratora (Courtney B. Vance), prevoditelja i kojekakvih znakova koji nam pojašnjavaju radnju.

Neki nažalost u tome nisu vidjeli šarm i duhovitost već čisti rasizam, no mišljenja sam kako Anderson i ekipa prije svega odaju počast japanskoj kulturi i njezinim filmskim ambasadorima Kurosawi (u par navrata čak čujemo i glazbu iz njegovih ''Sedam Samuraja'') i Miyazakiju na jedan univerzalan i iznimno duhovit način i kako ovdje nema mjesta zlim jezicima.  

Sama priča o stoljetnoj borbi između klanova ljubitelja pasa i mačaka je naravno blesavo apsurdna, no to je nešto što i možemo očekivati od Andersona i ekipe. Ako ćemo sve te ideje pak gledati kroz neki ozbiljniji kontekst, onda svakako možemo povući paralele između korumpiranog gradonačelnika Kobayashija i Trumpa, odnosno, njihove kontroverzne imigrantske politike (mislim da vam to ne trebam detaljnije pojašnjavati koga predstavljaju psi), globalno zagađenje i hrpetinu sličnih detalja.

Najznačajnije je naglasiti kako Anderson nije izgubio onu svoju prepoznatljivu lucidnost i šarenilo, kako su dijalozi minuciozni, oštri i duhoviti i kako se svaku sekundu događa nešto urnebesno. Sama animacija je besprijekorna i maštovita, glumci savršeno pogođeni u svojim rolama, a glazba (Alexandre Desplat) nezaboravna.

Sve navedeno naravno neće značiti ama baš ništa onima koji ni ranije nisu štovali lik i djelo ovog fantastičnog čudaka, no fanovi ga ne bi nikako smjeli propustiti. Djeca? Ne, nije ova ispaljena spika za njih, barem ne za one najmlađe (a i postoji par nezgodno uznemirujuće nasilnih scena). Šteta što ga nismo i nećemo imati priliku pogledati u kinima.

OCJENA: 4.5/5