Ukoliko ne želite baciti brdo love kupujući ulaznice za budalaštine tipa ''Meg'' ili ishitreni i nepotrebni nastavak inače posve solidnog akcijskog krimića ''The Equalizer'', spremio sam vam jednu malu poslasticu iz svijeta uvrnutih crnih komedija.

Premda ga mnogi kritičari i promo plakati najavljuju kao svojevrsnu kombinaciju kultnih filmova ''American Psycho'' i ''Heathers'', mišljenja sam kako je ''Thoroughbreads'' film koji će i sam s vremenom steći taj isti kultni status.

Iako su nekoć davno bile najbolje prijateljice, Amanda (O. Cooke) i Lily (A. Taylor-Joy) prestale su se družiti nakon što je Lily umro otac. Godinama kasnije, Amandina majka unajmi Lily da pomogne njezinoj kćerki oko učenja, no djevojke se na neki čudan način ponovno zbliže.

Amanda uoči kako Lily ne podnosi svojeg očuha Marka (P. Sparks) pa je jedne večeri priupita da li je ikad razmišljala o tome da ga ubije. Lily nakon tog prijedloga u nevjerici potjera Amandu iz kuće, ali nakon što joj arogantni Mark otvoreno kaže kako će je upisati na fakultet koji nije po njezinom izboru, a potom je i prestati financirati,

Amandina ideja joj zazvuči primamljivo… 

Thoroughbreds (2017)

Režija: Cory Finley

Uloge: Olivia Cooke, Anya Taylor-Joy, Anton Yelchin, Paul Sparks, Francie Swift…

Žanr: Komedija, triler

Trajanje: 92 min.

- Postala sam tako dobra u imitiranju emocija drugih da sam se na neki način uvjerila kako ih i sama imam, a ustvari nemam.- govori Amanda svojoj nekadašnjoj prijateljici Lily koja je pogleda s čuđenjem, no jako brzo shvati kako Amanda govori istinu.

Amanda je naime sociopatkinja (među ostalim 'titulama' koje su joj dodijelili psihijatri) lišena bilo kakvih emocija (s vremenom je na izuzetno efikasan način uspjela svladati tehniku plakanja po potrebi), no iz nekog razloga ipak voli provoditi vrijeme s Lily.

Ona je pak s druge strane prava 'napirlitana' porculanska lutkica koja na prvi pogled djeluje kao čista suprotnost 'čudakinji' Amandi, ali kad joj stvari krenu nizbrdo pokaže kako je u biti i veća manipulatorica od svoje prijateljice.

Kao dvije 'princeze' iz predgrađa, Lily i Amanda razmišljaju o tome kako održati svoj prvoklasni (kako i sam naslov filma govori) status bez nekog mukotrpnog rada, no s vremenom im postane jasno kako taj isti status moraju obraniti od drugih utjecaja.

Jedna drugoj polako ulaze u glavu i igraju se kojekakvih izazova sve dok ne shvate kako je pronalaženje neke podobnije i labilnije osobe daleko lakša zadaća u ostvarenju njihova dijabolična plana. Tu labilnu osobu tumači Anton Yelchin, mladi i iznimno talentirani glumac kojem je upravo ova uloga nažalost bila i posljednja prije negoli je tragično nastradao pod kotačima vlastita vozila.  

Debitantski film mladog dramaturga Corya Finleya ispočetka je bio zamišljen kao predstava, no kad su mu producenti oduševljeni pročitanim materijalom pružili priliku za snimanjem igranog filma, Finley ju je bez oklijevanja prihvatio. I koji je to samo pogodak bio!

Sve od prvog kadra (u kojem Amanda šutke miluje konja u mračnoj štali sve da bi potom neobjašnjivo uzela nož iz svoje torbice) pa do posljednjeg (taj vam ipak neću opisati), Finley nas polako (za neke će biti i ultra sporo) 'vozika' Equusovom štalom i nemirnim hičkokovskim vodama usput nas podsjećajući na svu genijalnost jednog Clouzota ili Chan-wook Parka, dok iz grma proviruje satirična prikaza Easton Ellisova 'psiha'.

Turbulentna je ovo vožnja ispunjena britkim crnim humorom i kazališnim osjetom, pametnom i oštrom kritikom američke izgubljene zlatne mladeži. Meni osobno je trebalo nekoliko sati da me film zdrma na pozitivan način, al' čim se prenete iz tog sanjivog svijeta, shvaćate kako je Finley napravio nešto posve izuzetno.

Sve pohvale dakako idu i talentiranim glumicama, a valja svakako spomenuti i atmosferičnu i nerijetko proganjajuću glazbu Erika Friedlandera. Svjestan sam kako će nekima biti odbojan ovaj tromi ritam filma, no uvjeren sam kako će se većini na kraju i dopasti.

OCJENA: 4.5/5