Ostalo / Kolumne

komentar Ivice Perinovića

Betina Film Festival: Čvrsti temelj za svjetlu budućnost regionalne filmske osviještenosti

Betina Film Festival: Čvrsti temelj za svjetlu budućnost regionalne filmske osviještenosti

Možda i jest prošlo gotovo tjedan dana otkako je festival kratkog filma u Betini utihnuo, no snažni dojmovi se ni u kom slučaju još nisu slegli. Dapače, ideje i promišljanja o budućnosti ove manifestacije djeluju optimistično i inspirativno. Kako je to moguće?

Mjesto koje ne broji niti tisuću duša, a diše tako složno i smjelo. Ma znali su stari Iliri zašto se naseliti baš tamo i da je to mjesto predodređeno za kojekakva čuda. Tome u korist govori i prošlost bogate, nadaleko poznate brodogradnje, ali sad je stiglo vrijeme za neke nove 'klince'.

Frane Bilić, Ana Štrelov i Gabriela Bašić čine upravo te poduzetne, zanesenjačke mlade umove koji dišu i stvaraju kao jedno. Možda ste početkom godine i čitali o njihovom udruživanju (op.a. 'Mirage kreativni studio'), a kasnije i konkretizaciji ideja o stvaranju audiovizualnog stvaralaštva, studentske televizije pa čak i filmskih kvizova no, to je bio tek početak.

Betina film festival 2018. Betina film festival 2018.

Istomišljenici su im se počeli pridruživati kao nekoj Bogom danoj sekti, pitati za savjet, surađivati. Mladim i napose kreativnim ljudima je bila potrebna takva udruga. Udruga u kojoj i kroz koju će moći ostvarivati svoje stvaralačke snove i ideje. 

Marljivo su kroz objektiv kamere pratili naše lokalne kulturne izdisaje (jedina 'uzdisajna' iznimka je 'KvartArt'), a onda su odlučili djelovati. To što se zadarska kulturna utvrda unutar posljednjih par godina (a mnogi će reći i dulje od toga) urušila kao da je načinjena od najsitnijeg krhkog pijeska, rastrgana vjetrovima egoizma, zakulisnih igara i nerazumijevanja, nije obeshrabrilo ove mlade duše. Ne, oni su bili svjesni kako novu 'feštu od filma' treba podići na njihovom, glupostima nedirnutom svetom tlu, Betini.

Mjesto je to skriveno na otoku (op.a. Murter) povezanom s kopnom tek uz pomoć mostića i udaljeno relativno kratkom automobilskom vožnjom od gradova (mislim da dobro znate o kojima je riječ) koji se desetljećima nadglašavaju u međusobnom gađenju i netrpeljivosti. Dosta je bilo! Podrška razumnih ljudi im je nasušno trebala i na kraju su je i dobili. Zadarski (i šire) kulturnjaci i filmski prijatelji su spremno pružili ruke u širenju ideje i ceremonija je mogla otpočeti. 

Članovi žirija (uvaženi Vlado Zrnić, Boris Poljak i moja malenkost) su unatoč najboljim namjerama morali izbivati te prve dane koje su srećom kroz svoje radionice i predavanja vješto 'pokrili' naši glumački znalci (čitaj, Tamara Šoletić i Vinko Radovčić) potpomognuti fantastičnom Majom Savić i uskoro su najveselija lica bila ona najmlađih otočana, njihovih odgajateljica, učiteljica i roditelja. Prvi ispit za novopečene organizatore položen je s ocjenom odličan.

U ugodnom društvu sa živućom enciklopedijom filmskog i inog stvaralaštva, Vlade Zrnića, u subotnjim poslijepodnevnim satima konačno sam stigao na odredište. Mjesto (Betina, dakako) je odisalo mirnoćom i divotom. U oko su mi odmah upale sve te stare kuće s drvenim 'škurama' i vratima, crkveni zvonik, gajete, leuti i maleni mostići uz pomoć kojih se prolazi preko starih dvorišnih škverova.

Imaju i oni ime, no smušeni potpisnik ovih redova ih je pod svim tim impresijama lako zaboravio. Turista također nije manjkalo, ali oni su također bili opijeni tom umirujućom atmosferom i nisu previše marili za nova lica. Pravi raj na Zemlji, nema što. No, prava iznenađenja su tek uslijedila.

Kad smo uz pomoć domaćina 'iskipali' prtljagu kod susretljivih i napose ljubaznih mještana/iznajmljivača apartmana, upoznali smo se s jednim novim fenomenom te male sredine koji je ovom prilikom poslužio i kao svojevrsna festivalska baza. Smještena tik uz samo srce mjesta, novoobnovljena zgrada nekadašnjeg kina sad se zahvaljujući spretnosti lokalne zajednice pretvorila (i još uvijek se radi na njoj) u pravi multimedijalni 'hram'.

Prekrasno uređena zgrada spremna je za maštovite instalacije koje će oživjeti pred očima turista i ostalih posjetitelja, a ovom prilikom je kako sam već i spomenuo savršeno poslužila kao prostor za brojna predavanja i radionice spomenutih glumaca i članova žirija, izložbu fotografija, odnosno, projekcijsku salu.

A kad sam već spomenuo projekcije, moram posebno naglasiti kako se u međunarodnoj i domaćoj selekciji kratkometražnih filmova, ovog, tek friškog festivala, našlo nekih uistinu izuzetnih naslova koji su po svojim projekcijama izvukli glasan pljesak publike.

Kao članovima žirija, u pojedinim kategorijama nam zadaća biranja pobjednika nije bila nimalo laka, no taj uvjetno rečeno problem smo uspjeli riješiti zahvaljujući posebnim priznanjima. Tijekom večeri, tih festivalskih dana za publiku su kao posebna poslastica bile priređene projekcije domaćih dugometražnih filmova: ''Osmi Povjerenik'', ''Lada Kamenski'' i ''Comic Sans'', a u samoj završnoj večeri nije nedostajalo niti žive glazbe.

Posebno sam tih dana bio fasciniran zajedništvom te male zajednice koja nas je prihvatila srčano i bilo je posve jasno kako im je svih ovih godina nedostajao oblik zabave kakvu su nekoć imali u svojem kinu. Prilikom same dodjele nagrada, na jedru (da, dobro ste pročitali) je održana projekcija kratkog filma kojeg su tog dana pod budnim okom filmskih učitelja snimili upravo najmlađi polaznici filmske radionice. Ponos se zrcalio na licima tih mladih novopečenih zvijezda, a roditelji i rodbina su gromoglasnim pljeskom popratila njihov trud. 

Organizatori (onaj fantastični trio s početka ove priče) i njihovi suradnici su samozatajno i stidljivo promatrali svoj uspjeh sve držeći se sjene, ali na kraju ove divne priče mogu biti itekako ponosni. Prostora za napredak i širenje ove priče na sva ostala mjesta otoka Murtera jamčili bi sigurnu budućnost, a ako sve legne na svoje mjesto, nije isključeno da im se jednog dana pridruže i njihovi bratski gradovi Zadar i Šibenik.

Zašto ne? Kad već ne znamo sami, pružimo ruku onima koji mogu i žele. 

I za kraj, laureati. Ajmo redom.

HRVATSKI FILMOVI:

Najbolji dokumentarni film: 

Dragi susjedi / N.Sljepčević

(posebno priznanje: Mezostajun / I.Ramljak)

Najbolji animirani film:

Biciklisti / V.Popović

Najbolji igrani film:

Behemot / I.Dropuljić

(posebno priznanje: U plavetnilo / A.A. Kusijanović)

MEĐUNARODNI FILMOVI:

Najbolji dokumentarni film:

The Grind Message / N. C. Askholm / DANSKA

Najbolji animirani film:

Negative Space / R. Kuwahata, M. Porter / FRANCUSKA

(posebno priznanje: Heroes / S. Rullon / ARGENTINA)

Najbolji igrani film:

Crab's Flight / L. Pineda / VENEZUELA

(posebno priznanje: The All Seeing Blind / N. C. Ozdogan / TURSKA)


Reci što misliš!