Ostalo / Kolumne

Zapisi svakodnevice

Kako reći ne i preživjeti

Kako reći ne i preživjeti
Pixabay

Svako toliko susrećemo se sa životnim izazovima koji pred nas stave pitanje da ili ne. Sigurna sam da je većini problem izreći onu suprotnu, negacijsku riječ zbog straha. Ima i vas koji to s užitkom napravite jer ste samosvjesni. Upravo zbog toga što sam i ja sebi nakon dugo godina osvijestila moć te riječi, želim reći pokoju „pametnu“ o toj odluci.

 

Već kao djeca nalazimo se pred autoritetom. Taj autoritet za nas tada predstavljaju roditelji koji donose ključne odluke za svoju djecu. Dok smo tako mali i nesvjesni činjenice da i mi možemo razmišljati i donositi odluke, slijepo slijedimo odluke starijih i pritom ako se ne slažemo s njima često završimo plačući u svojoj sobi.

Tijekom procesa odrastanja i pubertetskih dana javlja se revolt izazvan upravo ovim, prethodno, rečenim. Tada se NE javlja u svim pomalo nespretnim oblicima. Ako ste bili dobro i poslušno dijete, niste se usuđivali izreći tu riječ jer ste poštivali autoritet roditelja. Ja sam se nalazima među tim šutljivima jer sam se bojala i smatrala da oni znaju što je najbolje za mene.

Sve to dovelo me je do toga da sam u svim sferama života razvila strah od te riječi. Bojala sam se suprotstaviti bilo kome tko je u danom trenutku bio imalo dominantniji od mene. Eh, tako su nastale brojne pogrešne životne situacije na koje danas gledam kao prave lekcije. Bilo mi je to itekako potrebno kako bih si osvijestila sve ono lijepo i moćno što izgovor riječi NE pruži čovjeku. I zaista je oslobađajuće.

Kome sve reći ne? Za početak važno je suprotstaviti se vlastitim roditeljima onda kada znaš da donosiš najbolju moguću odluku za sebe, a oni joj se protive. Roditelji koji to danas ne shvaćaju morat će se suočiti s tim da su njihova djeca individue koje moraju živjeti onako kako oni žele. Osvijestimo si to i dopustimo sebi pravo donošenja odluka. Odgovorni smo za sebe i imamo puno pravo dopustiti si ići onim putem koji izlazi izvan kolosijeka roditeljske brige.

Važno je reći ne onom prijatelju koji ti to ipak nije. Svi smo se suočili s razočarenjem u prijateljstvu, s pogrješnim osobama kojima smo posvetili dobar dio našeg kvalitetnog vremena. I to je uredu. Oni su se našli na tom putu kako bi im upravo mogao reći ne.

Kada se ovim čarobnim štapićem riješimo toksičnih osoba pojavit će se riječ DA. Otvorit će vrata kvalitetnim, dobrim osobama kojima ćeš moći bez problema reći i da i ne. One će znati cijeniti tvoje mišljenje i tvoje vrijeme. Pravo prijateljstvo se temelji na iskrenosti, a ne na lažnim pristancima kako bi jedna strana bila zadovoljna.

Moramo znati reći ne i lošim vezama. Svi smo se u nekom trenutku suočili sa strahom samoće. Nije lijep niti imalo ugodan, ali smo ga osjetili. Sada se javlja jako česti problem u današnjem društvu. Ostajemo u odnosu s osobom koja je štetna za nas iako smo svjesni toga jer se bojimo reći joj ne. Upravo njoj trebaš reći ne i pročistiti se.

Znam da to nije lako. Pogotovo ako si emocionalno osakaćen pa ćeš bilo kome dati priliku da se dokaže. Treba skupiti hrabrost i reći ne svim životnim šamarima, ružnim riječima i postupcima. Ako se možeš suprotstaviti autoritetu roditelja, maknuti iz života toksičnog prijatelja isto tako skupi hrabrost i izađi iz odnosa u kojem si nesretan. Nikad nije kasno za to, ali je važno da svjesno napraviš taj izlazak.

Treba reći ne i lošim poslovima i lošim poslodavcima. Kada naučiš cijeniti sebe i svoje vrijednosti, nećeš pristati ni na što, što smatraš manje vrijednim za svoje standarde. Osobno trenutak odbijanja posla za koji sam znala da mi neće donijeti ništa, samo muku, bio je poput prosvjetljenja. Osjećala sam se tako moćno i samosvjesno jer sam se zauzela za sebe.

Često sam u životu sebe zapostavljala za dobrobit drugih. Sada je došlo vrijeme kada s ponosom izgovaram tu riječ. Prije sam ju skrivala u dubini svoje duše i s knedlom u grlu govorila da svim pogrešnim životnim potezima. Odbij posao za koji znaš kako nećeš biti sretan dok ga radiš. Suprotstavi se šefu onda kada griješi i dokaži mu da misliš svojom glavom. Vjerojatno će upravo taj istup napokon rezultirati zdravijom radnom okolinom.

Danas koliko vidim u svojoj okolini prevladava nezadovoljstvo zbog straha od zauzimanja za sebe. To je normalno jer većina osoba ima obitelj za koju se brine, mnoge druge stavke na papiru koje treba potkrijepiti novcem koji stiže od poslodavca koji vas guši. Je li to vrijedno frustracija koje cijeli radni vijek nosiš u sebi? Svi se moramo zauzeti za sebe i dati do znanja da nitko nije jači niti dominantniji od nas. Mislimo svojom glavom i shvatimo koliko vrijedimo.

Riječ ne će nas osloboditi i izgraditi poštivanje društva. Znam to jer i sama kad sam ju izrekla vidjela sam hrabru mladu ženu koja slijedi svoje principe. I druga strana je to vidjela. Nisam zbog toga niti bila ponižena, niti napadnuta. Jer je to naše osnovno pravo, samo ga netko ranije postane svjestan.

Kako pak reći ne? Pažljivo i promišljeno. U životu trebamo biti razboriti i racionalni. Kada dođemo u situaciju u kojoj nam cijelo tijelo vrišti ne, trebamo dobro razmisliti na što sve ono utječe. Kao što sam rekla nekima ovisi posao, briga za obitelj, životni troškovi i mnogi drugi čimbenici koji su krucijalni.

Ne treba dozirati u onoj mjeri koja je zdrava za svakog ponaosob. Koliko je u svojoj mjeri zadovoljavajuć, često se iza njega krije ta negativna posljedica koju osjetimo nakon početnog elana. Život je zapravo jedna ravnoteža između lijepih i ružnih događaja. Pa tako treba i biti ravnoteža između da i ne. Svaki od njih učinit će vaš životom bogatijim i plemenitijim onoliko koliko se to na pravi način dopustimo.

 

Zato pamet u glavu do sljedećeg da ili ne izazova!

Reci što misliš!