Ulaskom u mjesec studeni, zapitao sam se da li je dosadašnja filmska godina opravdala očekivanja i možemo li je već sad upamtiti po kvalitetnim filmovima? Odgovor je srećom pozitivan. Može li to i bolje? Naravno da može, no u tom slučaju se nemojte oslanjati isključivo na kinoprogram.

Odlaskom filmskog festivala iz grada, prisiljeni smo 'gutati' štogod nam nejestivog serviraju, a toliko su nam nasušno potrebni oni naslovi koji pršte od emocija, ideja većih od života i priča koje nas naposljetku čine ljudima od krvi i mesa.

Ukoliko vam nedostaju takvi filmovi, za vas sam ovaj tjedan pripremio jedan pravi specijalitet prokušane poljske recepture.

Priča filma se proteže kroz gotovo dekadu i pol (točnije, od konca 40-ih pa sve do prve polovice 60-ih) i prati ljubavnu priču pijanista Wiktora (T. Kot) i pjevačice/plesačice Zule (J. Kulig).

Oni su se pak upoznali kad je Wiktor bio član umjetničkog vijeća koje je provodilo audiciju za pjevače i plesače folklornih pjesama i plesova. Zapazivši je na toj istoj audiciji, Wiktor je bio očaran Zulinom ljepotom i talentom i par je kroz idućih nekoliko mjeseci koliko je trajala izobrazba i priprema za izvedbu započeo tajnu romansu.

Pod uvijek budnim očima ambicioznih članova komunističke partije, Wiktor i Zula nisu željeli ništa riskirati, no odvojenost ih je sve više izluđivala.  Prilikom gostovanja njihovog folklornog ansambla u Berlinu, Wiktor je došao na ideju da skupa prebjegnu na zapad.

Cold War (2018)

Režija: Pawel Pawlikowski

Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc, Agata Kulesza, Cédric Kahn, Jeanne Balibar, Adam Woronowicz…

Žanr: Drama, romantika, mjuzikl

Trajanje: 88 min.

On ju je čekao, ona nije mogla doći. Putevi su im se ponovno ukrstili u Parizu. Wiktor i Zula su konačno završili zajedno, ali stvari su ubrzo postale preburne za podnijeti… 

Ljubav na prvi pogled. Da, tako bi se mogao opisati osjećaj koji se rodio dok sam svjedočio ovoj fascinantnoj celuloidnoj ljubavnoj romansi. Oči su mi već od prvog trenutka ostale magnetizirane predivnom crno-bijelom fotografijom i kamerom Lukasza Zala dok su kroz uši istovremeno prodirale taktovi tužnih folklornih pjesama poljskih seljaka. Romansa dvoje prokletih ljubavnika? Nadasve iskrena i bolna, u potpunosti 'prelivena' koktelom emocija. 

Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski (''My Summer of Love'', ''Ida''…) ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'.

Ono što je Pawlikowski izgradio iz njihove kompleksne priče nostalgično nas podsjeća na radove velikana poput Ingmara Bermana ili njegovih francuskih novovalnih kolega. Wiktor i Zula (imena su također dobili po redateljevim roditeljima) su ranjivi, a istovremeno i emocionalno okrutni jednom spram drugom i svjesni smo kako za njih ne postoji pravi 'happy end'.

Mnoge njihove suspregnute riječi i skrivene emocije, Pawlikowski nam je majstorski dočarao uporabom glazbene pozadine i njezina prisutnost je promeće u kakav narativan lik. Postavlja se na kraju jedno diskutabilno pitanje. Kako ovakva čarolija može doprijeti do svijesti mlađih generacija?

Većina će ih odmahnuti rukom već na spoznaju kako je ovo poljski film, drugi će pak reći kako ih smeta gledanje crno-bijelog filma u svijetu šarenila i tehničkih čarolija. Naći će se možda šačica onih filmofila koji će se odvažiti i prigrliti ga kao sveti gral, no daleko smo mi od one profinjene arthouse publike koja ga je na minulom festivalu u Cannesu (Pawlikowski je dobio nagradu za najboljeg redatelja) ispratila 18-minutnim ovacijama.

Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka.

OCJENA: 5/5