Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

BlacKkKlansman: Crne su duše rasističke!

BlacKkKlansman: Crne su duše rasističke!

Godina nam se polako bliži svojem kraju i prije negoli objavimo onu famoznu 'best of' listu, prostor ću posvetiti naslovima koje nažalost nismo imali prilike pogledati u domaćim kinodvoranama, ali koji su definitivno zaslužili vašu pažnju.

 

Jedan od takvih je svakako i posljednji film kultnog američkog redatelja Spikea Leea, ''BlacKkKlansman''.

Godina je 1972., nadobudni crni mladić Ron Stallworth (J. D. Washington) odlučno se uputi u ured šefa policije Colorado Springsa sa željom da postane prvi crni policajac u njihovim redovima. Nakon kraćeg razgovora, Stallwortha na čuđenje mnogih zaposle u policiji, no dopadne ga dosadnjikavi posao arhivara. Ne želeći više trpjeti učestala rasna dobacivanja svojih bijelih kolega, Stallworth se obrati šefu sa zahtjevom za neki uzbudljiviji posao.

Igrom slučaja, dodjele mu tajni zadatak nadziranja govora bivšeg člana 'Crnih Pantera', a kako je to obavio uspješno, potom ga prebace i u obavještajni odjel. Dosađujući se čitajući novine, Stallworthu u oko jednog dana upadne oglas u kojem 'Ku Klux Klan' traži nove članove.

BlacKkKlansman (2018)

Režija: Spike Lee

Uloge: John David Washington, Adam Driver, Laura Harrier, Topher Grace, Jasper Pääkönen, Ryan Eggold…

Žanr: Biografski, drama

Trajanje: 135 min.

Suprotno zdravom razumu, Stallworth okrene telefonski broj iz oglasa i dobije lokalni ogranak zloglasnog 'KKK-a'. Kad svojem šefu prenese detalje razgovora, nadređeni mu povjere zadatak infiltriranja u redove spomenute organizacije…

Eh da, godina 2018. možda i jest na izmaku ali primitivci su postojali od pamtivijeka i nažalost još uvijek postoje. Istini za volju, na ovim prostorima nismo imali netrpeljivosti između bijele i crne rase, no zato dežurnim idiotima ne manjka 'cigana', 'srbadije', 'pedera', 'muslića' i ostalih 'nehrvata', a bogme nije manjkalo primitivizma niti na regionalnoj razini. S druge strane Atlantika je pak ona klasična priča. Bijeli supremacisti češu muda, loču na galone piva i tamane sačmaricama sve što hoda.

Židovi, crnci, 'latinosi', svi su oni 'neprijatelji' njihove tzv. superiorne bijele rase, a kad im na čelo države zasjedne lik poput Trumpa, e onda bi cijeli svijet trebao lagano uključiti sirenu za uzbunu.

Zašto sve ovo kazujem? Trumpov S.A.D.-om sije novo sjeme mržnje, nalaže zidanje zidova i otvara logore za meksičke imigrante. Zvuči poznato? Dobar dio liberalnih medija (pa čak i poneki desno orijentirani) sve su glasniji u svojim antitrumpovskim udarima, a niti dobar dio Hollywooda i njegovih zvijezda nije ostao 'lišo'. 

Filmovi i serije koji sa svojim snažnim pričama reflektiraju trenutno stanje u S.A.D.-u sve su češći i ne čudi stoga što mnogi od njih potežu ono, gore spomenuto rasno pitanje. U takvom ozračju traže se dovoljno provokativni materijali i priče koje će nastaviti nužnu borbu protiv rasne netrpeljivosti, a jednu idealnu su 2015. pronašli scenaristi Charlie Wachtel i David Rabinowitz u romanu ''BlacKkKlansman'' Rona Stallwortha.

Ta gotovo nevjerojatna priča o prvom crnom policajcu države Kolorado koji je stupio u kontakt s ogrankom 'Ku Klux Klana' i s lakoćom ih uvjerio kako je bijelac da bjelji ne može biti, zvuči izuzetno duhovito. Naravno, kod pojavljivanja uživo, trebao mu je bijeli 'vitez', a njega je pronašao u liku židovskog (da, dobro ste pročitali) kolege Flipa Zimmermana.

Prava istina je da u stvarnosti identitet Stallworthovog kolege nikad nije otkriven niti je potvrđeno da je bio Židov. Ipak, zbog što snažnije dramaturgije, scenaristi su ubacili i tu promjenu i ona je u konačnici urnebesno duhovita i efektna.

Za moćnu adaptaciju, trebao je i jednako moćan redatelj, a njega su pronašli u Spikeu Leeu. Filmofilima ne treba suviše kazivati tko je dotični kultni redatelj, no valja spomenuti kako proteklih 10-ak godina i nismo baš imali prilike svjedočiti nekom njegovom hvalevrijednom uratku.

Sad je i tom kreativnom postu stigao kraj. S ovakvim materijalom, Lee je i mlađim generacijama mogao s lakoćom demonstrirati svoje arhaično znanje i podsjetiti zašto je svojevremeno bio jedan od pionira celuloidne borbe za prava braće Afroamerikanaca.

Podobne 70-e (premda su se u stvarnosti ovi događaji zbili na samom koncu 70-ih) su mu ovdje savršeno legle za ubacivanje brojnih blaxploitation referenci, dramaturških prizora također ne manjka, no još je snažniji njegov satirični prikaz cijele priče i još jedno nužno raščlanjivanje stupidnih rednecka.

U svemu tome, odlične glumačke role su pružili John David Washington (sin slavnog tate Denzela) sa svojim coolerskim nastupom, dok je Adam Driver još jednom suvereno potvrdio status jednog od ponajboljih glumaca današnjice. Valja spomenuti kako upečatljive cameo nastupe imaju i legendarni Harry Belafonte  i Alec Baldwin (neću vam otkriti koje).

Naravno, Lee je to sve upakirao na sebi svojstven način, a ukoliko i niste bili osobito zgroženi blagim, humorom začinjenim prikazom događaja, svakako pogledajte film do same odjavne špice gdje nas Lee podsjeća zašto su ovakvi filmovi i priče itekako potrebni.

To je prepoznao i žiri prestižnog Canneskog festivala koji je filmu dodijelio dvije nagrade, a bogme i udruga stranih novinara u Hollywoodu s friško objavljenim nominacijama (najbolji redatelj, najbolji film te za najbolju glavnu i sporednu mušku ulogu) za nagradu Zlatni Globus. 

OCJENA: 4.5/5

Reci što misliš!