Kao šlag... Ma vraga šlag, trešnja na vrhu sladolednog kupa (čitaj, filmske 2018.) pojavio se dugoočekivani laureat posljednjeg festivala u Veneciji i apsolutni favorit kritike, Cuaronov nostalgični izlet u prošlost imena ''Roma''.

Uz hrpetinu briljantnih filmova koje smo imali prilike pogledati ove godine, očekivanja su mi bila enormna i skepsa se polako uvlačila pod kožu. Ipak, već s prvim kadrom koji prosječnom gledatelju naizgled možda djeluje sasvim jednostavno i ne posebno atraktivno, Cuaron nam daje za naslutiti kako nas očekuje dvosatno (i nešto sitno) filmsko savršenstvo. Što se skriva u spomenutom kadru i je li Cuaron stvorio instant klasik, provjerite nakon uobičajenog sinopsisa.

Godina je 1970., Cleo (Y. Aparicio) je mlada sluškinja jedne srednjoklasne obitelji u predgrađu Mexico Citya znanom kao Colonia Roma ili jednostavno Roma. Uz služenje hrane, čišćenje, pranje i ostale svoje dužnosti, Cleo je gotovo kao pridružen član obitelji kojoj su djeca posebno privržena.

Rijetko slobodno vrijeme, Cleo uglavnom provodi sa svojom kolegicom sluškinjom i kuharicom Adelom (N. Garcia) u izlascima u slastičarnice ili kino. Jednom prilikom Adele nagovori Cleo da izađu na spoj u četvero s rođakom njezina dečka Ferminom (J. A. Guerrero).

Umjesto ulaska u kino s Adelom i njezinim dečkom, Cleo i Fermino odu u njegov stan. Nekih mjesec dana kasnije Cleo shvati da joj tog poslijepodneva Firmino nije demonstrirao samo svoje borilačke vještine. Cleo shvati da je ostala trudna…

Ovaj ultrakratki sažetak vam na prvu možda i neće zazvučati osobito originalno ili primamljivo, no vjerujte mi na riječ kad vam kažem kako ovo nije klasična meksička sapunica premda iza filma stoji kompletna meksička ekipa.

Mnogi od vas su zasigurno čuli za ime Alfonsa Cuaróna, čovjeka koji je zajedno s kolegama Alejandrom Gonzálezom Iñárrituom i Guillermom del Torom kroz proteklih desetak (i više) godina napravio pravu malu 'meksičku revoluciju' unutar Hollywooda.

Roma (2018)

Režija: Alfonso Cuarón

Uloge: Yalitza Aparicio, Marina de Tavira, Fernando Grediaga, Jorge Antonio Guerrero, Marco Graf, Nancy García …

Žanr: Drama

Trajanje: 135 min.

Naime, ovaj 'trio fantastikus' već godinama sa svojim izvanrednim filmovima 'mete' nagrade po svim prestižnim festivalima uključujući i svima znane Oskare.

No, dok njegove kolege skaču s projekta na projekt, Cuaron je od trijumfa s višestruko nagrađivanom ''Gravitacijom'' uglavnom mirovao. Spremao se za nešto posebno, nešto drugačije, nešto posve osobno. Cuaron se spremao za sentimentalni izlet u vlastitu prošlost.

Nadahnut događajima iz tog perioda i životom kako vlastite sluškinje tako i vlastitim, Cuaron nas vraća u Mexico koji nije poznavao narkokartele i kad se na ulice izlazilo zbog brojnih socijalno neprihvatljivih razloga.

Spomenut ću ponovno taj prvi kadar koji prikazuje lokvu vode na dvorišnim kamenim pločama. Ta voda je jedan tren kristalno čista i mirna, u njoj se zrcali nebo i avion koji para zrak, a već idući je uzburkana i namreškana. Upravo taj ingeniozni kadar simbolizira pojam života i događaja koji će uslijediti.

Da je ovo sasvim osoban, a napose i poseban film govori i činjenica da ga je uz režiju i scenarij Cuaron i snimao. A kakav je tu tek posao napravio, vauuu! Njegov učestali suradnik i jedan od ponajboljih snimatelja današnjice Emmanuel Lubezki definitivno ga je naučio svim trikovima zanata, a odluka da film u konačnici bude crno-bijeli je još i snažnije istaknula svu tu vizualnu raskoš.

I dok bi podosta njegovih kolega priču vrtjelo oko same obitelji i njihovih turbulentnih života, Cuaron je u fokus ubacio sluškinju. S neplaniranom trudnoćom i ocem koji odbija priznati da to jest, Cleo strahuje od reakcije obitelji i gubitka posla, no ispočetka ne shvaća da je i život te obitelji na rubu raspada. U cijeloj toj ‘uzburkanoj’ atmosferi, Cuaron ne zaboravlja istaknuti da klasnim razlikama unatoč, ljudi ostaju ljudi.

Brojni prizori neodoljivo podsjećaju na filmove starih velikana poput Fellinija, Tarkovskog pa čak i Rohmera, no u konačnici je ovo Cuaronova priča i film. To nam daje naglasiti i s prizorima iz kina gdje obitelj gleda zaboravljeni Sturgesov SF triler ''Marooned'' o astronautima zaglavljenim u svemiru (sad znate otkud inspiracija za ''Gravitaciju''), odnosno, kaotičnim prosvjedima koji svakako prizivaju njegovo remek-djelo ''Children of Men''.

Naravno, uz fantastičan redateljsko/snimateljski rad, valja svakako spomenuti izvanrednu scenografiju, kostimografiju, činjenicu da film uopće nema glazbene podloge (da, dobro ste pročitali) i dakako, glumu. Potraga za Cleo je trajala gotovo godinu dana, no niti sam Cuaron nije mogao slutiti kako će je nakon brojnih audicija pronaći u tad friško školovanoj i nezaposlenoj učiteljici, Yalitzi Aparicio.

Dotična je svojem liku donijela takvu dubinu i emocionalnu snagu da se brojne profesionalne glumice mogu postidjeti. Apsolutno fantastična! Valjda je to tako trebalo biti. Trebala se dogoditi jedna skromna cura koja zna tu skromnost i humanost prenijeti na ekran. Rekli bismo, gluma bez glume, ali bi lagali kad bi rekli da je to istina.

Eh da, dužan sam vam naglasiti da pred sam kraj filma svjedočimo određenim izuzetno mučnim prizorima koje će vas zasigurno pošteno uzdrmati, no smatram kako su isti bili nužni zbog još snažnijeg emocionalnog naboja koji je uslijedio. I tu bi sad stao.

Svaki moj daljnji pokušaj dočaravanja svih tih čarolija kojima film obiluje, samo bi pokvario dojam gledanja, a ja se osobno iskreno nadam kako ćemo ga osim na neizbježnom Netflixu na neki način (možda u sklopu nadolazeće 'Oskar revije') uskoro moći pogledati i u kinima.

A kad sam već spomenuo Oskare… O da, siguran sam kako će ih biti za Cuarona i nastavak ove magične meksičke rapsodije. Film godine? Apsolutno!

OCJENA: 5/5