Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

The Sisters Brothers: Braća do krvi

The Sisters Brothers: Braća do krvi

Ne želeći započeti ovu filmsku godinu s razočarenjem (čitaj, Shyamalanov ''Glass''), posežem za naslovom iz minule godine koji sudeći po najavama domaćih kino distributera nećemo baš tako skoro (ako i uopće) pogledati na našim velikim ekranima.

Riječ je o filmu koji zasigurno nije namijenjen masama i zapaženom uspjehu na kino blagajnama, no to dakako nije razlog zbog kojeg bi ste ga trebali propustiti. 

Znam da mlađe generacije žanr westerna automatski povezuju sa svojim očevima pa čak i djedovima koji napola dremuckajući na kauču škilje u svoje televizore gledajući opjevane junačine 'divljeg zapada' lake na okidaču kako 'umiru muški'.

The Sisters Brothers (2018)

Režija: Jacques Audiard

Uloge: John C. Reilly, Joaquin Phoenix, Jake Gyllenhaal, Riz Ahmed, Rebecca Root, Allison Tolman, Rutger Hauer, Carol Kane…

Žanr: Western

Trajanje: 121 min.

No, da u tom gotovo izumrlom žanru ima još pokojih neispričanih priča i zanimljivih likova, dokazuje nam i proslavljeni francuski redatelj Jacques Audiard sa svojim posljednjim filmom, ''The Sisters Brothers''.

Po nalogu beskrupuloznog Komodora (R. Hauer), revolveraši Eli (J. C.Reilly) i Charlie (J. Phoenix) Sisters moraju ubiti izvjesnog Hermanna Kermita Warma (R. Ahmed) koji je njihovom poslodavcu navodno nešto ukrao. Njemu je pak na tragu Komodorov izviđač John Morris (J. Gyllenhaal) koji braći Sisters treba javiti Warmovu lokaciju, no umjesto toga, Morris se sprijatelji s njim i dogovori zajednički poslovni pothvat.

Naime, Warm je izmislio revolucionarnu metodu pronalaska zlata pomoću koje je s lakoćom uvjerio Morrisa kako će se obojica obogatiti ako udruže snage. Da njihov plan neće proći baš tako glatko, pobrinut će se braća Sisters koji im se opasno približavaju…

Kad bi onako brzopleto donijeli zaključak na osnovu samog naslova filma i glavnog glumca, rekli bismo kako je ovo riječ o još jednoj neuspjeloj mišanciji komedije i westerna (sjetimo se primjerice MacFarlaneovog flopa ''A Million Ways to Day in the West''), no srećom, ovo je nešto sasvim drugačije.

Glavni pokretač ove priče možda i jest proslavljeni komičar John C. Reilly koji je putem svoje produkcijske kuće još 2011. otkupio prava na adaptaciju istoimenog bestselera Patricka deWitta, ali crni humor koji je tek djelomično prisutan u priči nije bio presudan faktor realizacije ovog projekta.

Prvenstveno, ovo je priča o odnosu braće čije je djetinjstvo nagrizeno nasiljem i zlostavljanjem zatrlo put ka jednom krvavom i brutalnom življenju. Eli možda i jest stariji, no Charlie je još za rana preuzeo inicijativu, pokazao čvrstinu kad je trebalo i na određen način predodredio njihove daljnje sudbine. 

Sad kad su već debelo zagazili u tridesete i praćeni reputacijom nemilosrdnih ubojica, Sistersi se polako raspadaju iznutra. Eli želi novi, mirniji život, dok Charlie natopljen alkoholom i krvlju nastavlja svoj bespovratni put u autodestrukciju. Naboj između njih dvojice je sve naglašeniji i postaje sve izglednije kako će im se putevi razići.

Prilika za iskupljenjem i novim početkom ukaže im se uz pomoć Warmovog ingenioznog izuma, no krvava prošlost ih ne pušta tako lako i put do bogatstva (kako za njih, tako i za Warma i Morrisa) je obilježen velikim odricanjem i žrtvom.

Netipični odnosi među likovima, manična zlatna groznica i način življenja na tad još prilično 'divljem zapadu', čine ovu deWittovu priču izuzetno zanimljivom i ne čudi kako je po objavi knjiga jako brzo postala bestselerom. John C. Reilly je bio svjestan kako mu neće biti lako skupiti sredstva i kvalitetnu ekipu za žanrovski film koji nije 'zlatni rudnik' za masovnu publiku, no čim su bili upoznati s pričom, Phoenix, a potom i Gyllenhaal i Ahmed su bez suvišnog nagovaranja prihvatili uloge.

Kako bi ovakva specifična priča koja balansira na rubu karakterne drame, crne komedije i westerna na najbolji način zaživjela na velikom ekranu, Reillyu je nasušno trebao jedan snažan autor koji će je 'začiniti' baš po svojem guštu, a savršen pogodak je pronašao u višestruko nagrađivanom francuskom redatelju Jacquesu Audiardu (''A Prophet'', ''Rust and Bone'', ''Dheepan''…).

Audiard je suvereno (nagrađen je i 'Srebrnim Lavom' na Venecijanskom festivalu) zakoračio na nesigurna polja bizarnog i poetičnog, a opet ne toliko daleko od dobro utisnutog traga klasičnog 'kaubojca'.

Mnogima će ritam filma biti čudan, isprekidan čas razgovorima, čas bezumnim nasiljem, ali valja spomenuti kako će vam veliki broj prizora i situacija ostati u trajnom sjećanju. Spomenut ću samo primjerice prizor s paukom, gorućim konjem, povraćanjem pred revolveraški okršaj ili prvo upoznavanje s četkicom za zube.

Glumci su redom izvanredni u svojim ulogama (posebice dvojac C. Reilly i Phoenix), a valja svakako spomenuti i još jedan jako dobro odrađen posao sveprisutnog skladatelja Alexandrea Desplata.

Sve u svemu, ''The Sisters Brothers'' je jedan čudan (ali na onaj pozitivan način) western koji nas iznova podsjeća kako ovaj žanr ima još puno fantastičnih priča za kazati i kako ga unatoč ignoriranju domaćih kino distributera ne bi trebali otpisati. Možda se ne snimaju u tolikoj mjeri kao nekoć, no u pravilu gotovo svake godine dobijemo barem jedan žanrovski filmski 'grumen zlata'.

OCJENA: 4.5/5


Reci što misliš!