Nekako sam se ponadao kako bi u naše (iliti bolje rečeno, njihovo) jedino zadarsko kino ovog tjedna mogao stići po najavama poprilično obećavajući domaći film ''Dom'', no umjesto njega me je po tko zna koji put dočekao 'hladan tuš'.

Netko očito smatra da su drugorazredni belgijski crtić i nepoznata francuska drama bolji premijerni izbor od domaćeg filma. Dooooobro. 

Srećom, alternativa se ponovno ukazala na majci svih mreža i nije bilo izbora doli pogledati na što je najpopularniji (a od mnogih i najomraženiji) streaming servis na svijetu opet 'spucao' pozamašnu svotu novca (cca 75 milijuna dolara).

Triple Frontier (2019)

Režija: J.C. Chandor

Uloge: Oscar Isaac, Charlie Hunnam, Ben Affleck, Garrett Hedlund, Pedro Pascal, Adria Arjona, Reynaldo Gallegos…

Žanr: Akcija, triler

Trajanje: 125 min.

Zapažen redatelj i provjerena glumačka imena bili su dovoljan razlog da zagrizem njihov mamac. Trebate li i vi? Procijenite sami nakon kraćeg sinopsisa i seciranja svih bolnih i pozitivnih točaka kojih u ovom filmu ni u kojem slučaju ne manjka.

Bivši američki vojni specijalac, a sad konzultant pri kolumbijskim snagama za suzbijanje narkotika, Santiago Garcia (O. Isaac) već godinama pokušava stati na kraj narko kralju Lorei (R. Gallegos), no nitko od njegovih ljudi ne želi otkriti gdje im se šef krije. To se promjeni onog trenutka kad prilikom jedne od racija, vojska među ostalima uhiti i mlađeg brata Santiagove doušnice Yovanne (A. Arjona).

Ona mu obeća otkriti Loreinu lokaciju zauzvrat tražeći oslobađanje svojeg brata i određenu novčanu nagradu. Nakon što joj Santiago obeća isto, ona mu povjeri kako se zloglasni narko kralj krije u Brazilu i kako u toj istoj kući čuva na desetke milijuna dolara koje nije želio povjeriti bankama. 

Santiago se za pomoć u lovu na Loreu i njegov novac obrati svojim bivšim vojnim kompanjonima: Davisu (B. Affleck), braći Miller (C. Hunnam i G. Hedlund) te Moralesu (P. Pascal). Ovi ispočetka odbiju sudjelovanje u bilo kakvim vojnim operacijama, no kad im Santiago ponudi 25% od ukupne svote pronađenog novca u Loreinoj kući, dečki se ipak predomisle. Po dolasku u Brazil, Davis i ekipa ubrzo shvate kako im Santiago nije rekao pravu istinu…

Neka priča za sad tu stane. Otkrio sam vam otprilike prvu trećinu filma koja iskreno rečeno ne zvuči osobito originalno, a kamoli primamljivo. Štoviše, sve navedeno neodoljivo podsjeća na zaplet nekog drugorazrednog 'akcića' na kakve često znamo nabasati u neku gluhu uru na programima domaćih televizija.

No, nemajte straha. J. C. Chandor i glumačka ekipa još uvijek nisu toliko prolupali ili bolje rečeno, propali da bi se upustili u takve propale projekte. Ne, dragi moji. Ovo je jedan od onih filmova koji komotno 'plivaju u moru klišeja' zahvaljujući nekim sasvim novim modelima 'kolutova za spašavanje'. 

Sad ću ipak prestati s prosipanjem metafora i direktno preći na stvar. Ukratko, ovaj film je prošao kroz 'sito i rešeto' kako bi konačno ugledao svjetlo, a to bi značilo da je trebala prava mala vječnost (nekih 9 godina) i hrpetina izmjena kako ispred (u igri su svojevremeno među ostalima bili i Tom Hanks, Johnny Depp, Will Smith, Mahershala.

Ali, Tom Hardy i Mark Wahlberg) tako i iza kamere (redateljskom palicom je trebala 'mlatarati' Kathryn Bigelow koja je na kraju balade preuzela ulogu izvršnog producenta) da projekt zaživi.

Nažalost, već je postalo neko nepisano pravilo da gdjegod nastane produkcijski kaos, s lovom uskače svemoćni khmm… Netflix. Film se u konačnici dakako zgotovio, no nakon odgledanog, postavljam naglas pitanje: -Čemu sve to?

Glumci su (izuzev 'pokislog šišmiša' Afflecka) s lakoćom prožvakali ovaj predvidljiv, na momente i patetičan scenarij o nekadašnjim 'ratnim psima' koji se ne mogu/ne žele/ne znaju snaći u civilnom životu, njihovim PTSP-ovskim traumama, 'cmoljenju' o potraćenim godinama ratovanja za vladu koja gleda samo svoje interese, odnosno, narušavanju prijateljskih odnosa nauštrb čiste pohlepe.

Sve smo to gledali već bezbroj puta i definitivno nedostaje onaj scenaristički magičan trenutak zvan 'originalnost', ali klišejima i patetici unatoč, J.C. Chandor (''Margin Call'', ''All is Lost'' i ''A Most Violent Year'') je uspio 'okrenuti vodu na svoj mlin'. Uff..opet ja s vražjim metaforama. Želim naime reći kako je Chandor nekako uspio zakrpati Boalov šuplji scenarij i u prvi plan gurnuti kompleksne ideje o moralnim vrijednostima, razornoj moći ljudske pohlepe te u konačnici, samom preživljavanju.

Navedene motive smo viđali i u dosadašnjim Chandorovim filmovima stoga ne čudi što je dotični pristao na ovaj posao i na kraju uspio izvući maksimum iz materijala koji mu je povjeren. Sve ostalo je dakako čista akcija kakvu svako malo gledamo na malim i velikim ekranima, odnosno, uživanje u fantastičnim kadrovima šarolikih pejzaža.

Ako niste odrasli na klasicima koji su se na daleko impresivniji način dotakli spomenutih ideja (kroz glavu automatski vrtim Hustonov ''The Treasure of Sierra Madre'' i Clouzotov ''The Wages of Fear''), ovdje ćete možda i pronaći nešto novo, nešto svježe i intrigantno.

Sve u svemu, Chandor i glumci su svoj posao odradili sasvim korektno, soundtrack je je*eno dobar (songovi variraju sve od Metallice pa do Boba Dylana) i to sve skupa nekako izvlači onaj guilty pleasure dojam. Koliko će vremena pak proći dok ne zaboravite što ste ovdje gledali? E to je već neka posve druga priča.

OCJENA: 3.5/5