Nerijetko se nađem u situaciji da zbog mlakih kritika i reakcije publike preskočim određeni filmski naslov sve želeći prostor i vrijeme prepustiti nekom kvalitetnijem uratku. Iznimke se naravno dogode kad takve filmove potpisuju meni neki osobito dragi redatelji, a Tim Burton je svakako jedan od njih.

Vječni holivudski darker koji je sa svojim osebujnim stilom još davno srušio mnoge nametnute tabue i pravila igre i zbog istog stekao pravu malu vojsku obožavatelja koja svijet mašte gleda nešto čudnijim, mračnijim očima. 

Naravno, fanovi spomenutog su posve svjesni njegovog kreativnog poniranja koje je rezultiralo mnogim flopovima unutar posljednjih 10-ak godina (uz  rijetke iznimke poput crtića ''Frankenweenie'' ili biografske drame ''Big Eyes''), no nada za njegovim velikim comebackom nije jenjavala.

Kad sam prije par godina doznao da za svoj sljedeći film planira igranu adaptaciju legendarnog Disneyevog crtića ''Dumbo'' nisam baš skakao od sreće po kući. Prva misao koja mi je proletjela kroz glavu bila je 'izdaja'.

Mrzovoljno sam si promrmljao u bradu kako se s tom odlukom do kraja 'uvenjao' moćnom studiju i kako je postao njihov 'igrač'. Je li tako na kraju uistinu ispalo ili posrnuli majstor duboko u rukavu krije još pokojeg asa pročitajte nakon standardnog sinopsisa.

Po završetku Prvog svjetskog rata, bivša cirkuska rodeo zvijezda, a sad odlikovani ratni invalid Holt Farrier (C. Farrell) vraća se u obiteljski cirkus Maxa Medicia (D. DeVito). Tamo ga s nestrpljenjem očekuju njegova djeca Milly (N. Parker) i Joe (F. Hobbins) za koje su se nakon tragične smrti njegove supruge brinule kolege iz cirkusa. Teške okolnosti su prisilile Maxa na prodaju određenih cirkuskih životinja uključujući i Holtove konje te je on na kraju prisiljen obavljati posao čuvara slonova.

Zapazivši kako se jedna od slonica čudno ponaša, Holt i djeca zaključe kako očekuje mladunče, no svi uskoro ostanu zaprepašteni njegovim izgledom. Gigantske uši učine sirotog slonića predmetom sprdnje, no Milly i Joe jednog dana postanu svjedoci magičnog čina kojeg je slonić učinio.

Dumbo (2019)

Režija: Tim Burton

Uloge: Colin Farrell, Michael Keaton, Danny DeVito, Eva Green, Nico Parker, Finley Hobbins, Alan Arkin…

Žanr: Fantazija, obiteljski

Trajanje: 112 min.

Naime, zahvaljujući svojim ogromnim ušima slonić je sposoban letjeti i vijest o tom čudu se brzo pročuje, a tu nevjerojatnu priliku odluči iskoristiti vlasnik najpoznatijeg cirkusa u zemlji, slavni V. A. Vandevere (M. Keaton)...

I dok su starije generacije kako-tako upoznate s istoimenim Disneyevim crtićem iz  1941., mlađi nemaju blage veze što bi mogli očekivati. Kako bih se uvjerio da ova magična priča može doprijeti i do 'digitalne generacije', u kino sam sa sobom ponovno odveo moju djevojčicu. Naravno, njoj je i prvi pogled na slatkog slonića bio dovoljan razlog za gledanjem filma, no mene je više interesiralo hoće li uspjeti uhvatiti pouku same priče. 

Već s prvim kadrovima Burtonova svijeta mašte maleckoj su se raširile zjenice, osmijeh se razvukao na lice, a nestajao bi sa svakim dramatičnim prizorima kad je strahovala za sudbine djece i slonića. Čim su se upalila svjetla, oči su joj bile ispunjene suzama radosnicama te smo u laganoj šetnji do kuće potiho razgovarali o filmu.

Bila je oduševljena viđenim, a mene je veselila spoznaja da je uspjela pohvatati sve značajne pouke kojima film obiluje. Što se tiče najmlađih, Burton je napravio pravu stvar. Hoće li i oni nešto stariji biti podjednako zadovoljni, e to sve ovisi o vama.   

No, dok vam ne otkrijem moje osobne impresije, podsjetit ću vas na par detalja kojih je igrana adaptacija lišena. Ako niste pogledali spomenuti crtić iz 1941. dužan sam vam spomenuti kako je fokus te priče bio na malenom sloniću Dumbu kojeg je okolina ispočetka  izrugivala na osnovu njegova izgleda, no uz prijateljsku pomoć jednog miša svima je ubrzo pokazao sav svoj potencijal i toplinu koju širi.

Uz brojne vesele songove i fantastičnu animaciju, autorima filma je bilo dovoljno nešto više od sat vremena kako bi osvojili srca svih mališana, odnosno, brojnih nadolazećih generacija te u konačnici prenesu poruku o toleranciji i pronalasku vlastitih mogućnosti. 

Burton? Njemu je za isto trebalo gotovo puna dva sata. Zašto? Prvenstveno zato što se ideja o prihvaćanju nepodobnih ovdje sa slonića prebacila i na ljudske likove (Farrell je invalid koji sa svojim novim izgledom ispočetka izaziva sažaljenje svojih cirkuskih kolega dok njegova kćer biva sputana u želji da postane znanstvenicom…), a to je zahtijevalo kojekakve preinake scenarija (potpisuje ga Ehren Kruger). Glavnina priče je dopadljiva i općenito simpatična, no određene stvari su na kraju ispale sasvim naivne (da, čak i za djecu) i iracionalne (pritom prvenstveno mislim na samu završnicu filma i postupke glavnog negativca).

Ipak, kako ne bih bio suviše kritičan, naglasit ću kako Burton virtuozno pokriva sve scenarističke manjkavosti te nas uz pomoć brojnih zanatskih trikova, kojekakvih duhovitih dosjetki (za najavljivača Dumbove točke je angažirao slavnog Michaela Buffera kojeg pamtimo po najavama brojnih mečeva iz svijeta borilačkih sportova) i fantastične glumačke ekipe sastavljene uglavnom od njegovih dugogodišnjih suradnika (iznimka je Colin Farrell koji prvi put surađuje s njim) uvodi u jedan sasvim magičan svijet stvoren za obiteljsku razbibrigu i promicanje nekih životnih pouka poput: - Budi što jesi, Ljepota dolazi iznutra, a ne izvana ili - Stop iskorištavanju životinja!

Najmlađi će uživati, fanovi će ga 'probaviti' lakše negoli promašaje zvane ''Dark Shadows'' i ''Miss Peregrine's Home for Peculiar Children'' i svi će na kraju biti manje-više zadovoljni viđenim.

Naravno, oni koji od filma očekuju prepoznatljivu Burtonovu dozu gotike, groteske i bizarnosti, mogu ga odmah zaboraviti. Ovo je ipak ponajprije 'Disneyev' pa tek onda Burtonov film. Sve u svemu, konačnu ocjenu ću mu zbog malecke ipak podići za pola koplja više negoli uistinu zaslužuje.

OCJENA: 4/5