Gledajući ovu potresnu dramu, kroz glavu mi je iznenada protutnjala jedna zabrinjavajuća misao. Jesmo li uz sva sranja koja redovno gutamo iznenada zažmirili na pošast zvanu ovisnost o drogama? Mediji posljednjih godina pišu o svakakvim piz*arijama, no što je s problemom koji nas intenzivno proganja još od sredine 80-ih?

Dobro se sjećam kako se kroz ratne, a kasnije i poratne 90-e naveliko pričalo o epidemiji ovisnosti među mlađom populacijom. Ratne rane su za neke postale prebolne i pojedinci  su utjehu nažalost počeli tražiti na krivim mjestima, među krivim ljudima.

Crna kronika je tad bila ispunjena vijestima o predoziranjima i poraznim statistikama, početak milenija je i dalje pisao iste crne priče, a onda su u prvi plan iznenada izletjeli političari i njihove sad već nebrojene afere.

Zar je 'bijela/žuta kuga' zaista nestala s ulica skupa s izgubljenim pripadnicima X i Y generacije ili se o tome više ne priča na sav glas? Naravno, nismo mi bili jedina nacija koju je izgrizla ta zavodljiva igra smrti.

Bolne priče o ovisnosti i destrukciji čitavih obitelji dolazile su iz svakog kutka svijeta, no dojma sam kako posljednjih godina mediji (uključujući i film, naravno) ne pridodaju dovoljno pažnje toj društvenoj 'kugi' već su se u međuvremenu prigodno posvetili prepričavanjima 'štorija' o rasnim i inim diskriminacijama, odnosno, borbi protiv neprijatelja koji se skriva iza imena 'terorizam'. 

Ben Is Back (2018)

Režija: Peter Hedges

Uloge: Julia Roberts, Lucas Hedges, Courtney B. Vance, Kathryn Newton, Rachel Bay Jones, David Zaldivar…

Žanr: Drama

Trajanje: 103 min.

Mnogi će reći kako je ovisnost stvar nečijeg izbora i kako ne žale takve 'jadne budale', no valja biti oprezan u biranju riječi jer nije baš sve tako 'crno-bijelo'.

Prstom najviše upiru oni koji su debelo prešli prag 5 desetljeća življenja, a nisu niti svjesni da su i sami postali veći 'zombiji' od najžešćih 'đankija' sve prateći upute svojih revnih liječnika koji su ih uvjerili kako uz redovno gutanje šake tableta više neće osjećati nikakvu 'bol'.

Istina, postoji dobar broj onih koji su se uvalili u ovisničko sranje bez ikakvog suvislog razloga, ali svi oni na kraju prolaze kroz isti pakao. 'Ameri' su prošle godine nakon dugo vremena u svoja kina izbacili dva poprilično hvaljena indie filma koji kazuju priče o posljedicama ovisnosti o drogama i borbi za normalnim povratkom u život, a jedan od njih se ovog četvrtka konačno pojavio i na programu domaćih kina.  

Vraćajući se s probe za crkvenu božićnu priredbu, Holly Burns (J. Roberts) i njezina djeca nisu niti slutili kako ih ispred kuće očekuje iznenađenje. Naime, premda je trebao biti u rehabilitacijskoj instituciji, pred pragom ih je dočekao Ben (L. Hedges). Ivy (K. Newton) i nije bila pretjerano sretna što ponovno vidi svog nepopravljivog starijeg brata, dok su mu njegovi mlađi polubrat i polusestra radosno otrčali u zagrljaj.

Holly također nije mogla skriti sreću što joj se sin vratio kući na sam Badnjak, no nije bila sigurna hoće li to narušiti blagdansku atmosferu ili ih očekuje Božić za pamćenje? Nažalost, nije prošlo suviše vremena da Bena i obitelj nije sustigla njegova mračna i grešna prošlost… 

Moram priznati kako bi mi se gledajući filmove ovakve tematike nerijetko znale uzburkati emocije, a takav slučaj je bio i s ovim pričom. Znam da postoje na deseci, ma vraga deseci, stotine pa i tisuće sličnih filmskih priča, no to ne znači da su sve jednake ili da ćete biti lišeni nekih posve novih potresnih prizora.

Naravno, da bi to u konačnici sve djelovalo svježe i upečatljivo trebalo je dobro posložiti sve ključne faktore, a pri tome mislim prvenstveno na režiju, priču i glumu.

Pišući scenarij za ovaj potresan film, redatelj, pisac i scenarist Peter Hedges (''Pieces of April'', ''Dan in Real Life'', ''The Odd Life of Timothy Green''…) je u svojoj glavi za kompleksnu ulogu Bena odmah 'iscrtao' lice svojeg sina Lucasa (''Manchester by the Sea'', '' Lady Bird'', ''Three Billboards Outside Ebbing, Missouri''…) koji se kroz proteklih 10-ak godina profilirao u jednog od najperspektivnijih mlađih glumaca.

Trebao mu je netko tko može savršeno izmanipulirati gledatelje (a i svoju filmsku obitelj), netko koga ne možete tako lako 'pročitati'. Oni koji su imali ili još uvijek imaju doticaja s narkomanima, dobro znaju o čemu pričam jer njihova ovisnost ih nerijetko pretvara u savršene glumce, manipulatore i lašce, a mladi Lucas Hedges je to savršeno prikazao na ekranu.

Majka (izvanredna Julia Roberts) ga voli više od svega, no toliko puta se opekla na sinovim obećanjima i uvjeravanjima da ovog puta ništa ne prepušta slučaju već mu spremno donosi čašicu kako bi mu testirala urin i ne ispušta ga iz vida niti trenutka ne bi li opet podlegao svojem paklenom iskušenju.

Kad ga okrutni duhovi prošlost ipak sustignu, Ben shvaća kako njegova iskrena volja i želja za oporavkom nisu dovoljni kako bi izbrisao svoju nečasnu djela. U nemoćnom i razarajućem obračunu s vlastitim demonima jedinu, najčišću ljubav i podršku dobiva od voljene majke. No, da li je to dovoljno?

Odgovor vam dakako neću reći, ali vam zato jamčim kako ćete biti itekako zdrmani s ovom iskrenom i napose realnom priču o paklu ovisnosti i njegovim posljedicama.

Koliko god bio težak za gledanje, natjerati će vas na razmišljanje i promišljanje o temi kojoj se više ne pridaje dovoljno pozornosti, a kad već spominjem to, posebno je upečatljiv prizor koji nam na šokantan način otkriva razlog Benovog ovisničkog puta. Odlična gluma, potresna priča i obavezan film za gledanje.

OCJENA: 4/5