Ljeta Gospodnjeg 2019., svjedočio sam ili bolje rečeno, još uvijek svjedočim novom Betinskom čudu! Mali filmski festival je dobio nove, veće i još bolje proporcije. Organizatori su pružili još više truda, program je proširen s još jednim projekcijskim danom, a nasušno nužna potpora lokalne zajednice nije izostala niti ovaj put.

Radovao sam se pozivu direktora festivala Frane Bilića i bez ikakve dvojbe pristao nanovo biti djelićem te divne filmske bajke. Uputili smo se tako u srijedu 4. rujna ka Betini.

Veselo društvo su mi u toj relativno kratkoj vožnji (cca 1 sat) činili naši prekaljeni zadarski glumci Tamara Šoletić i Vinko Radovčić i poput djece smo nestrpljivo iščekivali to predivno 'ukazanje' koje se skriva iza imena Betina.

Istina, bio sam tamo u proteklih 2 mjeseca više puta, no svaki novi dolazak bi me iznova prožeo veseljem.  

Koliku ulogu je u cijeloj toj priči odigrao sam festival?

Enormnu.

Na moju sramotu, prije prošlogodišnje posjete festivalu za Betinu tako reći nisam niti znao, niti je posjetio, a sad je gotovo mogu nazvati svojim drugim domom.

Nije slučajnost da dosta ljudi dijeli moje mišljenje.

Najbolji i možda najpoznatiji primjer takve teze je svakako ime našeg vrsnog pisca Renata Baretića koji je upravo u Betini dobio inspiraciju za pisanjem svojeg romana ''Osmi povjerenik''.

Da, isti roman koji je kvalitetno adaptiran u uspješan film. Susreli smo se Betini, voli biti u njoj i posjećivati je i nije mu nimalo bila čudna ta moja fascinacija mjestom. No, da ne davim suviše s nekim, za vas možda i ne toliko značajnim detaljima, reći ću kako smo već tog prvog dana bili 'izbombardirani' zavidnom količinom izvrsnih kratkih filmova, a za večernju projekciju dugometražnog dokumentarnog filma ''Srbenka'' Nebojše Sljepčevića se tražila i koja sjedalica više.  

Projekcije su bile toliko dobro prihvaćene i posjećene da je čak i spomenuti Renato Baretić morao sjesti na skale obližnje pozornice kako bi pogledao koji film. S četvrtkom smo dočekali i nastavak te pomalo nevjerojatne priče.

Djeca su uzbuđeno trčala na radionice vođene stručnim savjetima Maje Stojić i Vinka Radovčića, dok je Tamara Šoletić uz svoj profesionalno odrađeni voditeljski posao na pasioniran način koristila svaku priliku kako bi naglasila da je presretna što je opet tu. Moja malenkost je pak imala zadovoljstvo vođenja debatnog kluba koji je okupio mlade filmaše gdje sam mogao saznati mnogo o njihovim promišljanjima viđenih filmova i ideja koje bi oni drugačije oživjeli.

Uz nove blokove kratkih natjecateljskih filmova, najmlađi su kao večernju poslasticu dočekali izvanredni dječji znanstveno-fantastični film ''Moj Dida je Pao s Marsa''. U najavi filma se uz Tamaru Šoletić pojavila i glavna glumačka zvijezda iz filma, iznimno talentirana Lana Hranjec. 

Djeca (moja malecka i supruga, posebno), a i oni stariji su uživali u filmu te je i on kao i svi do tad prikazani filmovi skupio veliki pljesak mnogobrojne publike. Došli smo tako i do petka. Već ujutro, velika grupa djece je pohitala u 'Prezentacijski i informativni centar Betina' sve kako bi pogledala blok crtića namijenjenih samo njima. Kad su se nauživali u animiranim čarolijama, u goste im je stigla Lana Hranjec kako bi im prepričala svoja iskustva sa snimanja filma ''Moj Dida je Pao s Marsa'', a isto tako i pokazala brojne video klipove sa snimanja i koja je sjećanja vežu uz njih. Kad  je i to završilo, spremno je odgovarala na pitanja svih okupljenih, a srdačno je i pozirala sa svakim tko je želio fotoaparatom ovjekovječiti taj trenutak. Bravo Lana, bravo organizatori!

Poslijepodnevne aktivnosti se nastavljaju s novim blokovima natjecateljskih filmova, a navečer (još stignete!) vas očekuje jedinstvena prilika gledanja filma ''Zagrebački Ekvinocij'' koji je nedavno oduševio kako publiku tako i kritiku na festivalu u Puli gdje je prikazan izvan natjecateljskog programa. O čemu je riječ? 

Priča je to koja prati grupicu mladih ljudi odlučnih da organiziraju jedan veliki tulum. Dvoje je zaduženo za pripremu stana, dvoje za piće, a dvoje za nabavku 'trave'. Naravno, ideja koja je dobro zazvučala u njihovim glavama nije se našla bez brojnih prepreka koje su nerijetko izazvale pravi urnebes... 

Projekt je ovo koji je snimljen gotovo 'za šaku kikirikija' (točnije 9000 kn skupljenih uglavnom putem crowdfundinga), ali u konačnici djeluje fantastično i daleko skuplje. Odlična režija (potpisuje je talentirani Svebor Mihael Jelić), izvanredna kamera i montaža, gluma, glazba...you name it!

Pozivam vas ovim putem da i vi svjedočite ovom pravom malom filmsku čudu koji će razuvjeriti od misli kako je hrvatski film rezerviran jedino za turobne drame. Priču ćemo nastaviti po samom svršetku festivala, a do tad vas očekuje pregršt izvanrednih filmova, predavanja, radionica, zabave i čistog uživanja u ljepotama Betine.

Sav program možete pronaći na stranicama festivala i na vama je da samo uskočite u automobil ili autobus i pridružite nam u ovoj posebnoj fešti od filma.