Ususret novom filmu Sache Barona Cohena "The Dictator", odlučili smo zaviriti u povijest i provjeriti koji su ga to diktatori najviše inspirirali

Ususret novom filmu Sache Barona Cohena "The Dictator", odlučili smo zaviriti u povijest i provjeriti koji su ga to diktatori najviše inspirirali.

Nakon odlaska sjevernokorejskog diktatora Kima Jonga-Ila, svijet se još jednom uvjerio u, nazovimo to tako, "zvjezdani status" koji svjetski diktatori uživaju u vlastitim državama. Novi film kontroverznog britanskog komičara Sache Barona Cohena, između ostalog bavi se i tim "superstar aspektom" njihove vladavine, a kada pročitate neke od suludih ideja koje su sinule svjetskim vođama, shvatit ćete da je stvarnost puno luđa od filma.

1. Saparmurat "Turkmenbashi" Nijazov (Turkmenistan)

Prvi turkmenistanski predsjednik u uredu se svojevoljno zadržao punih 16 godina, iako je kao prvi sekretar centralnog komiteta bio aktivan još od 1985. Nakon dolaska na vlast, njegov je prvi potez bio proglasiti se doživotnim predsjednikom i imenu dodati "Turkmenbashi" (vođa svih Turkmena).

Naravno, nije se mogao zadovoljiti samo time pa je njegovo ime nosio i aerodrom glavnog grada, lučki grad koji se dotad zvao Krasnovodsk, a sličnu su sudbinu vrlo brzo doživjele brojne ulice i škole diljem zemlje. No, priča s preimenovanjima ovdje nije stala. Nijazov se dosjetio da bi siječanj mogao nositi njegovo ime, travnju je dao majčino, a isto je ime uskoro dobio i kruh. Njegov se lik koristio kao logo svih triju državnih TV postaja, a zakonom je odredio da njegovo lice nose i svi satovi i svaka boca turkmenistanske votke.

TV voditeljima zabranio je nošenje šminke, ukinuo je video igre, liječnici su Hipokratovu zakletvu zamijenili Zakletvom predsjedniku, zatvorio je bolnice van glavnog grada (ideja je bila da bolesni na liječenje dolaze u Asgabat), zabranio je operu, balet, zlatne zube, playback i snimanje glazbe, a psi nisu smjeli u glavni grad zbog - smrada. No, vrh je definitivno bila ledena palača usred pustinje u koju je uspio ugurati i zoološki vrt s pingvinima.

2. Idi Amin (Uganda):

Proglasiti se "doživotnim predsjednikom" uobičajena je praksa egomanijaka, što nije izostalo ni u ovom slučaju. Međutim, Amin nije stao ovdje. Uskoro se proglasio feldmaršalom, a dodijelio si je i Viktorijin križ (orden za hrabrost). Naravno, nije se mogao zaustaviti pa se uskoro proglasio i Osvajačem Britanskog carstva, s obzirom na to da se radi o zaista tričavim titulama, godinama se njegovo puno ime svelo na: Njegova Ekselencija, doživotni predsjednik, feldmaršal Al Hadji Doctor Idi Amin Dada, VC, DSO, MC, gospodar svih zvijeri na Zemlji i riba u moru i osvajač Britanskog carstva u Africi, općenito i naročito u Ugandi.

Osim što je potukao skoro 300 tisuća ljudi, iz zemlje je protjerao između 40 i 80 tisuća Indijaca i Pakistanaca na što ga je potakla poruka koju je, jasna stvar, u snu dobio od samog Boga.

Njegov ego trip posebno je došao do izražaja 1972., kada je organizirao predstavu za svjetsku javnost, prisilivši bijele stanovnike Kampale da ga nose na tronu nakon čega su bili prisiljeni kleknuti pred njim i izgovoriti "zakletvu odanosti". Vremenom su oko njegove ekscentrične ličnosti stvoreni i tračevi, a uglavnom su se vrtjeli oko navodnog kanibalizma. Međutim, za trajanja svoje vladavine, strani su ga mediji najčešće prikazivali kao klauna. To je prvenstveno zasmetalo političkim iseljenicima koji su smatrali da je neoprostivo da se mediji u tolikoj mjeri koncentriraju na njegovu ekscentričnost jer radilo se o masovnom ubojici. Amina na kraju nisu skončale ni strane sile ni njegov narod već zatajenje bubrega.

3. Kim Jong Il (Sjeverna Koreja):

O ovom sjevernokorejskom diktatoru u proteklim smo mjesecima čuli nevjerojatne priče, ali ukratko, bila je riječ o patuljku koji je obožavao nositi bakine naočale, bojao se letjeti pa je zemljom uglavnom jezdio u oklopljenom vlaku, bio je filmofil (u vlastitoj je kolekciji imao preko 20 tisuća naslova na VHS-u i DVD-u), a omiljeni su mu filmovi bili: Godzilla, James Bond, Rambo, Petak 13. i filmovi s Elizabeth Taylor.

Naravno, njegova ekscentričnost i ogromne kolekcije filmova nisu bile ono po čemu je bio najpoznatiji. Uz filmove, skupljao je i političke neistomišljenike i trpao ih u koncentracione logore (u "Kampu 22" bilo je zatočeno preko 50 tisuća žena i muškaraca čiji je jedini „zločin" bio neslaganje s njegovom politikom). U mitove vezane za njegov lik ubraja se i to da je njegovo rođenje obilježila dvostruka duga, da je najbolji golfer u povijesti čovječanstva, ali i da je izumio hamburger.

Zastrašujuće kršenje ljudskih prava nije u tolikoj mjeri zaintrigiralo svjetske medije koji su naglasak stavili na raskošni životni stil i božanske moći. Naime, u svom je vinskom podrumu imao preko 10 tisuća boca vina, obožavao je jastoge, kavijar i najskuplji suši, a godišnje je samo na konjak Hennessy potrošio preko 700 tisuća dolara (ovdje vrijedi spomenuti i da je prosječna godišnja zarada u Sjevernoj Koreji oko 900 dolara). Obožavao je luksuzne automobile, a još je više volio vozikati se po svojoj palači. Pretpostavlja se da je potrošio između 20 i 50 milijuna dolara (ovisno o izvorima) na vozni park koji je uključivao njegove omiljene marke: Mercedes, Cadillac, Volkswagen,Toyota i Audi. Do kraja života akumulirao je oko 4 milijarde dolara, a najveći dio novca navodno se nalazi u luksemburškim bankama. Ipak, sve ovo nije spriječilo stanovnike Sjeverne Koreje da mahnito puštaju suze nakon što ih je Veliki vođa napustio.

4. Francisco Macias Nguema (Ekvatorijalna Gvineja)

Nguema je za svoje vladavine uspio stvoriti neprijateljsku klimu za intelektualce i one koji su njegove sulude odluke dovodili u pitanje, ali to je učinio na daleko zanimljiviji način. Naime, zabranio je riječ "intelektualac" i zatvorio privatne škole, a ideju je vjerojatno pokupio od Pola Pota koji je također imao problem s obrazovanim dijelom stanovništva. Doduše, animozitet prema inteligenciji prije bi mogli pripisati njegovom vračevskom backgroundu te sklonosti "bhangu" (napitak na bazi marihuane) i "Ibogi" (halucinogen).

Gvineja za njegova terora nazivana Afričkim Dachauom, a zemlju je do kraja njegova jedanaestogodišnjeg mandata napustilo više od trećine stanovništva. Nguema se potrudio zadržati ih pa je iz straha da bjegunci zemlju ne napuste brodovima - zabranio ribarstvo.

Jedna od njegovih genijalnih ideja bila je ta da će tvornice držati u pogonu uz pomoć svojih magičnih moći, a nakon što se proglasio "Jedinstvenim čudom", "Glavnim meštrom od obrazovanja, nauke i kulture" i nacionalni moto promijenio u: "Nema drugog Boga osim Maciasa Ngueme", njegov ga je nećak pučem skinuo s vlasti i stavio ga pred streljački vod.

5. Mobutu Sese Seko (Demokratska Republika Kongo)

Ako je vjerovati Amnesty Internationalu, Mobutu je Kongo (veći dio vremena, Zair) uspio olakašati za nešto više od pet milijardi dolara, a u njegovu ostavštinu ubrajamo i golemu količinu lažnog spama u kojem se prevaranti vrlo često predstavljaju kao žrtve njegova režima i naivce traže da im financijski pomognu.

Međutim, u njegovu se dosjeu nalazi pregršt podjednako "simpatičnih" pikanterija. Smatrao se polubogom, svoju je gubicu stavio na novčanicu, zabranio voditeljima da bilo koga osim njega nazivaju imenom, zabranio odjeću s uzorkom leoparda za bilo koga osim sebe, a tvrdio je i da je za nošenje njegova drvena štapa potrebna snaga osmorice muškaraca.

Pozatvarao je sve koji nisu imali afričko ime, a svoje je skromno promijenio u "Svemogući ratnik koji, zbog izdržljivosti i nepokolebljive volje, ide od pobjede do pobjede i za sobom ostavlja vatru". Jedan od njegovih najvećih uspjeha svakako je organiziranje legendarne borbe između Muhammada Alija i Georgea Foremana za koju je iskeširao 10 milijuna dolara. A ako ste pomislili da je vladavinu okončao nasilnom smrću, prevarili ste se. Pobjegao je u Maroko i tamo dočekao smrt.