Nakon premijere u Koncetnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, zadarska publika - mala i velika - u Arsenalu ima priliku pogledati mjuzikl "Mi o vuku". To je bio povod da popričamo s mladim glumcem i pjevačem Bojanom Jambrošićem!

U Arsenal mjuzikl stiže u petak, 8. veljače u 17 sati. Ne propustite!

Kako ste "friško"  s premijere, voljela bi da nam kažeš svoje dojmove!

Dakle, nakon premijere osjećam jedno veliko olakšanje jer ovakvu reakciju publike nismo ni mogli očekivati. Smijeh velikih i malih je trajao cijelo vrijeme, bilo je onih koji su ustali i plesali na songove, a pljesak na kraju predstave je bio toliko velik i dug da mi nije skidao smješak s lica.

Kad u neki projekt uneseš cijelog sebe i trudiš se kako bi se svidjelo i malima i velikima, onda kada vidiš da je trud se isplatio, nema veceg zadovoljstva. Hvala svima koji su došli, a i onima koji će tek doći pogledati predstavu. 

Koliko vec surađuješ s produkcijskom kućom B Glad?

S produkcijom surađujem od 2011. godine kada su mi dali priliku da zaigram ulogu Willarda u mjuziklu "Footloose". To je bila ujedno i moja prva uloga u životu u nekom mjuziklu i zahvalan sam im na tome, što su mi to iskustvo učinili fantastičnim i neponovljivim.

Usudim se reći da sam upravo zbog tog iskustva zavolio mjuzikl i nakon toga u mom životu nanizale su se uloge u 6 mjuzikala i jednoj opereti kao i nominacija za "Nagradu Hrvatskog glumišta" za najbolju mušku ulogu u mjuziklu "Legenda Ružice grada" koju je režirao Robert Bošković.

Kako je bilo raditi na mjuziklu s glumačkom partnericom, što vam je bilo najizazovnije?

Manuela Svorcan i ja smo prijatelji već deset godina i zanimljiva je priča da smo se upoznali na jednoj audiciji u "Lisinskom," a sada evo tih deset godina kasnije smo imali premijeru mjuzikla - upravo na toj istoj pozornici. Ona i ja imamo posebnu kemiju i nama ovo nije bio rad, već zezancija i šala. Naravno, u cilju nam je bilo da stvorimo nešto zabavno, a kvalitetno. Između plesa, pjevanja i glume najizazovnija nam je vjerovatno bila gluma, ali uz redatelja Roberta Boškovića koji nas također jako dobro poznaje i zna što možemo, napravili smo uloge u kojima uživamo.

Kako sam ja bio zadužen za glazbu i aranžman, a Manuela za koreografiju, nama je i zbog toga bilo u interesu da ova predstava bude što bolja.

Naravno, ništa ne bi moglo bez urnebesnog teksta Igora Weidlicha, prekrasnih kostima Zorana Aragovića i njegovog brenda BiteMyStyle kao i našeg producenta Tadije Kolovrata. 

Možeš li nam već sada najaviti neka gostovanja i buduće planove?

Što se tiče gostovanja predstave "Mi o vuku", za sada osim Zadra čekaju nas u ovom mjesecu još pet rasprodanih predstava u Zagrebu, a odrađene su već i po dvije predstave u Splitu i dvije u Hvaru.

Nakon toga već se dogovaraju predstave po cijeloj Dalmaciji kao i Slavoniji, također nećemo izbjeći moje rodno Međimurje kao i Manuelinu Istru.

Siguran sam da nas čeka još puno uzbudljivih putovanja kao i zabavnih predstava po cijeloj Hrvatskoj.

Ja uz predstavu se upravo pripremam i za svoj nastup na Dori, gdje ću izvesti pjesmu "Vrijeme predaje" sa Danijelom Pintarić, a moja partnerica Manuela će vas sve uskoro iznenaditi sa novim singlom koji sam ja već čuo i u kojem ćete sigurno uživati.

Jesi li u djetinjstvu volio bajke - koje su te nekako najviše oduševljavale?

Sjećam se još danas ljubičastog covera knjige "Braća Grimm - priče i bajke" koju sam volio kada su mi je čitali, a kasnije sam je i sam čitao. Tu je bilo jako puno priča koje su mi se svidjele, sve od Snjeguljice i sedam patuljaka pa do Ivice i Marice.

Što mislis o suvremenim filmskim ekranizacijama bajki koje su neko vrijeme preplavile kina?

Kako imam dva nećaka onda često znam otići s njima u kino i pogledati sve te suvremene crtiće i bajke. Zanimljivo mi je kako su neke bajke uspjeli modernizirati i tako približiti klincima današnjeg doba. Naravno da ja volim i danas pogledati one starije verzije ali također nemam ništa protiv ovih modernih jer mi je uvijek drago vidjeti nešto novo. I sam se bavim sinkronizacijom crtića tako da je i to nešto što me veseli a i na taj način isto pogledam puno ovih današnjih crtića.

Nisam baš pobornik nasilnih i onih kako ih ja volim nazivati - previše kompjuteriziranih crtića, zato se i uvijek veselim kada naprave nešto onako u "starijem" stilu.

Jesi li osoba koja voli "sve u zadnji čas" do deadlinea ili se projektu posvećuješ u fazama?

Prijatelji i suradnici me nerijetko nazivaju "štreberom" upravo zbog toga jer uvijek dolazim na dogovore prije vremena, ne volim kasniti a volim kada sve bude i prije vremena gotovo pa da "budem siguran".

To ima svoje prednosti da se ne moraš brinuti i da sve napraviš na vrijeme ali i također ima svoje nedostatke jer recimo kada si uvijek i prije vremena onda si često onaj "koji čeka".

Kao primjer mogu navesti i to da sam glazbu za ovaj mjuzikl počeo raditi još u petom mjesecu prošle godine pa sam imao vremena kasnije to popravljati i dodavati kako bi ispalo što bolje.

Koja te knjiga i film odusevljavaju u posljednje vrijeme?

Knjigu na žalost sada u posljednje vrijeme nisam stigao neku pročitati zbog obaveza od kojih ne stajem još od početka prošle godine, ali zato odlazak u kino  i kazalište mi je jedna od omiljenih zanimacija, pa tako mogu istaknuti film Bohemian rhapsody kao jedan od novijih koji me zaista dojmio.